Izvor svega savršeno je čisto sunce u centru svijeta. Radi se o inteligentnoj vakuumskoj moći nevidljivog vodonika, bez energije i gravitacione sile. Zato je bezuvjetno vječno. Zato bez tog apsolutnog svjetla, nema ni svijetlosti u elementarnoj i materijalnoj prirodi dana i noći.
U prirodi je 113 elemenata i miješanjem u raznim materijalnim pojavama, poprimaju breme nečistoće, parazita, veću gravitacionu silu i upravo je to nama prepoznatljiva energija u svakoj pojavi, u borbi sa vremenom.
U jednom prostornom vremenu teško je održati sklad i balans kao na nuli ili libeli.
Tijelo osobe nije izuzetak po pitanju čistoće i održivosti. Rodi se čista beba i u kratkom vremenu postaje žrtva ili meta starenja, iz prostog razloga što privlači nečisto i loše. Zato je prosječan životni vijek veoma ograničen i kratak. Ako bi osoba vodila računa o čistoći krvi i tijela, nema problem osjećanja boli, bolesti i ubrzano starenje. Tim prije što osoba razumije čisto i nečisto, nije ograničena prema vremenu trajanja.
Čovjek kao izrod je u tijelu da sve upropasti i konačno ubrza proces starenja, jer bez smrti tijela ne može osloboditi dušu iz njega.
U tom smislu ovisnost, mišljenje, logika u cjelini, želje za uživanjem i posjedovanjem, na kraju završe fatalno. Na kraju krajeva, sve nečisto, teško se bori sa izraženom gravitacionom silom. U vezi s tim krug stvaranja i pročišćenja je neizbježan, a mi to doživljavamo kroj promjene stanja u okruženju.
Nameće se pitanje primitivizma, glupog pretjerivanja u materijalnom bogatstvu, jer za život sve to nije potrebno. Zbog čega čovjek po imenu postaje bitna sila, jer u svemu samo sije nasilje? Upravo nečisto (a čovjek je po mentalnoj strukturi to), kroz želje za slobodom, izaziva kolateralnu štetu, najprije nedužnog tijela od krvi i mesa, a onda daleko šire.
Post je objavljen 22.10.2019. u 20:08 sati.