Prije nego ću vratiti knjigu Ikigai, još sam je malo nasumično pootvarao na nekim stranicama i između ostalih ispalo mi je nekoliko rečenica koje su mi vrlo, vrlo bliske.
"I najvažnije, ikigai je moguć i bez uspješnosti u profesionalnom životu. Stoga je posrijedi vrlo demokratski koncpet koji slavi raznovrsnost života. Istina je da ikigai može uroditi uspjehom, ali uspjeh nije neizostavan preduvjet za ikigai. Svatko može imati svoj ikigai.
To je važna pouka ikigaia. U svijetu u kojem se naša ljudska vrijednost i naše samopoštovanje uglavnom određuju našim uspjehom, mnogi ljudi su pod nepotrebnim pristiskom. Mogli biste smatrati da je vaš sustav vrijednosti vrijedan i opravdan ako obuhvaća konkretna postignuća - primjerice, promaknuće ili unusno ulaganje.
Pa, opustite se! ikigai, vrijednost prema kojoj se možete ravnati, možete imati i bez dokazivanja na taj način. Ali, to ne znači da ga je lako postići."
Ova pouka je vrijedna na više nivoa. Prvo, ne mogu i ne moraju svi biti uspješni po vanjskom kriteriju uspjeha. Čovjek može, i trebao bi, imati svoje, potpuno individualne kriterije o tome što je uspjeh za njega. A to što je uspjeh za njega, s čim se on osjeća dobro i doma, vanjskim promatračima može djelovati kao potpuni neuspjeh. Ali to je njihov problem. Dakle, treba igrati svoju igru i igrati po svojim pravilima, po svojim unutrašnjim poticajima. Drugo, koje je potpuno povezano s prvim, Mogi naglašava kako ikigai nije tako lako postići. To je logično. Jer da ga je lako postići, ova planeta bi bila ispunjena sretnim ljudima koji žive ispunjene živote, no to i nije baš potpuno tako. Nije baš "potpuno" tako? Pa nije li ovo jedan vrhunski eufemizam?
Znači, poanta je da to sve skupa nije lako ostvariti; potrebna je i neophodna osobna predanost, unutrašnje istraživanje, odmicanje od vanjskih trovača itd, itd, itd...
Post je objavljen 21.10.2019. u 12:03 sati.