nakon dugotrajnih višegodišnjih pregovora, deklaracija, summita, konferencija etc. uz obilatu popratu medija, jednog su se dana susrele Smjehuljica i Stara teta, bilo je to jednog polusunčanog nedjeljnog jutra, kad su pustolovine visile u zraku, a jesensko je nebo mirišalo ni na kišu, ni na sunce, nego onak, poluoblačno, kak bi se reklo, ni vrit ni mimo.
utanačile smo daljnju miroljubivu koegzistenciju na virtualnim prostorima, dogovorile okvirno još mnoge lijepe susretiće, izgrlile se, a na dar sam dobila dragocjenost koja me zaokupljala nekoliko dana i noći, onako kako me gotovo svakodnevno zaokupe smijehom do iščašenja vilice njezine humoreske. kao i obično, dok se vozim na posao i s posla, u ruci obavezno držim knjigu i čitam, ne obazirući se na kočenja, sudare, laktoguranja i slične javnoprevozničke radosti. no, ovih sam se dana tako glasno smijala u busu da su me, inače sneni i nezainteresirani putnici, s posebnim zanimanjem ispitivali da koju ja to knjigu sad čitam da se tako grohotom smijem. pa sam onda rekla: prvijenac, ali odmah za kiklopa, knjiga koja će uzdrmati i bookera i svekoliko obćinstvo, uz koju ćete si popraviti cijelu godinu naprijed, gdje vam neće trebat fasadeks jer će vam lice sjajiti od veselja, a bilo bi odlično da netko te životne komične priče postavi kao stend-up komediju!-up komediju!
Post je objavljen 20.10.2019. u 18:22 sati.