Ninina mama je rekla da djevojčice stalno trebaju biti sređene. Zato Nina uvijek nosi čistu i ispeglanu odjeću, a na glavi brdo šnalica. Ne znam baš. Meni je bolje u trenirkicama i tenisicama. Nekad liči na božićno drvce. S Ninom je tako, a Ana me počela kopirati. U ponedjeljak ja obučem crne tajice i rozu majicu, a u utorak vidim Anu.
Hoda ona ispred Nine i mene prema školi u crnim tajicama i rozoj majici. Neki ljudi ti brzo počnu ići na živce. Ne znam kaj ću po tom pitanju. Moram pitati mamu. Joj, ja sve pitam mamu. Od rođenja me naučila da je sve pitam čak i one stvari koje su meni bljak. Zapravo ne moram je ništa previše ispitivati. Govori ona sama. Govori i stvari koje ne želim čuti. Evo jučer. Počela je brbljati o menstruaciji.
Učili smo o tome iz prirode i meni je toga dosta. Ali ona misli da me treba odgajati i mogu vam reći da se previše nekako trudi. Opširno opisuje. Traži primjere na internetu. Znam da njenoj baki nije imao tko objasniti hormone. Kad je baka dobila menstruaciju, jadna se isprepadala i počela plakati. Mislila je da je bolesna i da će sutra umirijeti.
Aaaaa, drago mi je da nisam iz bakinog stoljeća. Moja baka Ena kaže da mi danas u petom razredu znamo više od nje, a ona ima šezdeset i jednu. Svijet se ubrzao i napredovao. Samo nije baš sigurna kud to vodi. Na dobro ili na loše. Ne mogu sad misliti o tome. Mislim samo na sistematski i nadam se da će nas pregledati odvojeno od dječaka. Stvarno me ne zanimaju i stvarno me malo sram. Idem sad pisati zadaću. Nekad se mama tako jako izdere na mene zbog škole.
Jedostavno misli da je škola najbitnija stvar na svijetu. Zato ja idem u dvije škole. Upisala me u glazbenu. Moram ići na solfeggio i svirati klarinet. Mrzim to stvarno! Dobro je jedino što poslije nastupa jedemo kolače u slastičarni. Tata, mama i ja sjedimo i mljackamo tortu od sira. Da nema torte od sira mislim da bih jednostavno odustala od glazbene. Ali isto tako znam da mi to moja mama ne bi dopustila.
Nekad je stroga kao vojnik. Glas joj postane oštar i naređuje. Sad stvarno moram ići pisati zadaću jer već mogu zamisliti i čuti njezino kvocanje: Najprije zadaća pa sve drugo! Tvoj jedini zadatak je učenje. Možeš ti to. Idemo! Zar ja odgajam ljenčine!
Link knjige
Mjesto: Zagreb
Organizator: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade
Nagrada 'Zvonko' Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade (HDKDM), za neobjavljeni roman dodijeljena je Neni Lončar, autorici romana 'Šest guba čarolija i jedan užas na kvadrat'.
Pobjednica ovoga prvog natječaja HDKDM-a na svečanosti u zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, dodijeljena je prigodna medalja i stotinu primjeraka tek otisnutog romana 'Šest guba čarolija i jedan užas na kvadrat'.
Tom su prigodom pohvaljeni rukopisi Josipa Sanka Rabara 'Priče i bajke za djecu', Irene Pušnik 'Dora iz 5.a' i Daje Globan Kovačević 'Čarobnjak rebusa'.
Post je objavljen 19.10.2019. u 02:48 sati.