Norman Davies, čiju povijest Evrope ste vjerojatno vidjeli kao podebelu
2 kg knjižurinu, ili na njoj istrenirali mišiće tokom čitanja, napisao je
mnogo knjiga. Toliko da je u pisanju došao do samih granica onog o čemu
povjesničari obično pišu. Pa je napisao "Pod drugim nebom: globalno putovanje
kroz povijest" (moj prijevod, u originalu je "Beneath another sky: a global
journey into history". Ja sam čitao poljski prijevod pod naslovom "Na krańce
świata, podróż historyka przez historię". Ne nalazim hrvatsko izdanje, ispravite
me molim ako netko zna).
Poznati povjesničar je davao seriju predavanja na liniji koja ga je vodila
preko rjeđe posjećivanih područja, pa se pozabavio njihovom povijesti. Pri
tome je i čitaoca uputio u neke malo poznate - iako nimalo tajne -
činjenice iz starije i moderne povijesti. Upravo ova druga komponenta ovog
opsežnog, 800 straničnog djela, je najbolji dio priče. Morali bi se poprilično
naklikati internetom da pronađete podatke koje je Davies ispisao, a za
dobiti kakav-takav pregled nad njima morali biste poprilično godina studirati
povijest.
Knjiga nije monumentalno, iscrpno djelo kao "Evropa", ali je mnogo iscrpnija
i smislenija nego ono što možete naći u Lonely Planet ili sličnim publikacijama
kad idete na daleko putovanje. Ili u lokalnim povijesnim reklamnim napisima koji
su vjerodostojni koliko i izdanja povijesnog odjela manje ili više irelevantnog
hrvatskog sveučilišta ili samizdat ćaknutih samozvanih (ili čak akademskih)
povjesničara ili predsjednika banana republika.
Popis poglavlja odaje putanju na kojoj je Davies držao predavanja tokom svog
putovanja oko svijeta: Baku, Emirati, Delhi, Malezija, Singapur, Mauricijus,
Tasmanija, Novi Zeland, Tahiti, Teksas, Manhattan, Madera, Frankfurt. Među tim
poglavljima je još par u kojima daje širi kontekst, kao "Evropska povijest za
izvoz", "Oriens", "Trans-atlantik" i "FRA" o avio-katastrofama.
Posebno su mi bili zanimljivi dijelovi o Teksasu i Manhattanu, s pravom ih
je postavio uz Mauricijus i Tahiti, toliko su zapravo egzotični. Šteta da
nam o tom dijelu povijesti više ne pričaju, gubimo vrijeme na popis nebitnih
kraljeva, a mogli bi djecu naučiti nešto zanimljivog.
Ako ste zainteresirani za opću povijest, a ne brojanje krvnih zrnaca ili
anti- ili pro-fašističke pisarije koje nam obično serviraju kao "Povijest",
preporučam. Autor piše zanimljivo i nećete pola teksta prespavati.
Post je objavljen 17.10.2019. u 13:28 sati.