Zavoljeh Slavoniju, zbog naših Dukića iz Bučja, kuma Mate, prijatelja, dinamovca Zorana iz Županje, do predsjedničkih izbora, još samo, Mireka, Miroslava iz Osijeka , profesorice Antonije Kukuljica iz Vatrogasne škole, Cvjetka iz Jakšića, slavonskih vatrogasaca: Požege, Osijeka, Pleternice, Velike, Daruvara, Iloka, Vinkovaca, Vukovara ( još iz vremena ,“mirne integracije“) i drugih. Obožavam Maričin špek, „entschuldigung , slaninu , kirvaje, slavonski fiš paprikaš, riblju salamu, smuđa, i puno, puno toga. Rado slušam slavonsku glazbu: Kiću, Miroslava, Viktoriju, Veru, Martu, Lole, ali i Peru, Miu,…. Iz Vukovara: Ovčare, bolnice, zgrade Borova, groblja, crkve Svetih Petra i Pavla… nosim i puno tuge, žalosti, ali i snage, prkosa, inata, i ponosa.
Bit ću bijesan ako bilo koja vlast tuđincima proda makar i jednu našu zlatnu slavonsku grudu. Protiv sam takve vlasti. Uostalom tko ih je za to ovlastio? Hrvatski narod sigurno nije. Slavonsku zemlju treba podijeliti slavonskom seljaku. Zadržati ga, i iz inozemstva vratiti na svoja ognjišta. Time bi bezplodna brbljanja o demografskoj politici postala nepotrebna.
Slavonac sam, time se ponosim,
davno ime od predaka nosim,
Hrvatska je domovina moja,
ej, moj Zoran i moja i tvoja.
Branko Smrekar, slavonsko kumče.
U Brdovcu;13.listopada2019.
Post je objavljen 17.10.2019. u 09:48 sati.