Rado bih 13. listopada 2019.godine, organizirano, došao u Vukovar, na najavljeni, prosvjed protiv „šutnje institucija“, i pokazati potporu suđenjima, još uvijek, neosuđenim zločincima, silovateljima, ubojicama i drugim nakazama, ali i odati počast i zahvalnost našim ubijenim herojima, pomoliti se, zapaliti svijeću, pustiti suzu, izraziti vječni ponos njihovom doprinosu stvaranja Republike Hrvatske. Došao bih iskazati sućut, djeci, suprugama, unucima, rođacima, prijateljima.
Došli bi svi istinoljubivi domoljubi. Pokazali bismo respektabilnu snagu i odlučnost u traženju istine i pravde. Podijeliti žalost i tugu s ožalošćenima, doprinijeli smiraju njihovih duša i pružili vjeru i nadu da će se naši mrtvi heroji, kojima se ne zna mjesto grobišta, pronaći i, uz sve, počasti dostojno pokopati.
Velika je uloga svih dosadašnjih vlasti u rješenju svih otvorenih pitanja svezom napadaja na našu Domovinu.. Ne mislim da su se do sada, po pitanju osude krivaca za zločine i traženja ubijenih žrtava, primjereno ponijeli. Što više, najavljeni su prosvijedni skup u Vukovaru otkazali, jer nisu shvatili da svima koji vole ovu, krvlju natopljenu Zemlju, prosvjed može samo koristiti. Pogrešno smatraju da bi to bio atak na njihovu vlast, namjesto da ga shvate kao potporu komparativnoj prednosti Hrvatske, (članstvo u EU) i koriste ga, u ime naroda, za politički pritisak na utajivače istine, unas i u Srbiji, na korist Domovine i ožalošćenih, kojima tuga, svakodnevno, razara dušu. Neosuđeni zločinci, ubojice, silovatelji i slični neljudi, koji svakodnevno, već i svojom pojavom u Vukovaru, provociraju, uznemiruju i unose strah svima koji su u Domovinskom ratu pretrpjeli teške tragedije.
Nije normalno da 28 godina nakon zločina, krivci nisu osuđeni. Govori to o radu dosadašnjih vlada. Nije nam dostatno pomogao ni „ Haški sud“. I dok je Međunarodni vojni sud u Nürnbergu (Njemačka), od 20. studenog 1945. do 1. listopada 1946. godine, osudio glavne nacističke ratne zločince „Trećeg rajha“, odgovorne političke i vojne rukovoditelje, dakle samo agresore. Međunarodni je sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, sa sjedištem u Den Haagu (Nizozemska), procesuirao agresore, ali i one koji su branili svoju domovinu, Hrvatsku. Posljedica toga, višegodišnje je uzništvo naših, nevinih, heroja, prema kojima se vlast ponašala pervertitski, od onog :„locirati, identificirati, uhititi, transferirati“ do „oduševljenja“ njihovim povratkom. Jedino je Hrvatski narod u tim događajima pokazao dostojanstvo, od srditosti i žalosti do iskrenog zadovoljstva i oduševljenja po povratku naših generala. Nije mi potrebno objašnjavati zašto ti heroji nisu, danas, skloni politici. Hvala im na svemu što su dali za našu bolju budućnost.
Radosno sam proslavio Dan neovisnosti, ali ta je neovisnost, ipak partikularna. Globalno, to u povijesti nikad bili nismo niti to, poput drugih, možemo biti. Ipak to ne znači da se moramo ponižavati i baš svima, servilno klanjati.
Sutra sam, mislima, u gradu heroja, Vukovaru.
Branko Smrekar
U Brdovcu;12.listopada2019.
Post je objavljen 17.10.2019. u 09:46 sati.