Udala sam se iz ljubavi.
Znam da zvuči neobično, ali sam čin vjenčanja mi nije previše značio.
Obećala sam mu ljubav i vjernost daleko prije toga.
Svadbu sam jedva preživjela. Nisu pirovi za introverte.
Strašno, ali tri četvrtine svadbene večere sam provela na terasi.
Udala sam se znajući sve njegove mane i vrline.
Otvorenih očiju. Ipak, ponekad me oduševi. Ili razočara.
Za razliku od svih mojih ljubavi prije, nisam se udala za iluziju.
Nije bila savršena ljubav. Volim ga nesavršenog.
Volim ga i kad mi slučajno okine epizodu.
Nije još naučio da to može i poslije me čuva u zagrljaju.
Voljela bih da se ponekad vidi kroz moje oči.
Jedan je od rijetkih ljudi kojima otvoreno pokazujem ljubav.
Iskreno i iz dna srca. Znam da mu nije lako sa mnom.
Teška sam i nestabilna. Raspoloženje varira od neba do dna.
I on ipak ostaje. I ja ipak ostajem. Ostajem njegova.
Ne zato jer sam obećala. Nego iz ljubavi.
Post je objavljen 16.10.2019. u 21:17 sati.