Čitam knjigu 'Kako postati vegan', u izdanju Planetopije, koju je objavila organizacija Veganuary, koja preko svoje stranice informira ljude o razlozima prelaska na biljnu prehranu i nudi im jednomjesečni izazov promjene prehrane.
Knjiga, kao i njihova stranica, je informativna, napeta poput kakvog krimića, iako je ovdje u pitanju nevjerojatna stvarnost koja nas okružuje, a ne mašta Agathe Christie. Stvarnost i činjenice su sljedeći: ljudska vrsta uzgaja nevjerojatnu količinu životinju, na način koji je potpuno natopljen načelima sirovog biznisa, koji ima vrlo jednostavan cilj - zaraditi što više, bez obzira na posljedice. U slučaju mesne industrije, to znači čitav nepregledni niz podataka koji djeluju naprosto suludo, ali istiniti su, o uvjetima u kojima se životinje nalaze, o načinu na koji se hrane, o okrutnosti kojom se ubijaju i sve to da bi nesvjesno ljudsko biće imalo komad mesa na tanjuru i čašu mlijeka pored tanjura i žličicu meda u čaju. Za med mi je, moram priznati, do nedavno bilo čudno, zašto ne jesti med, u čemu je stvar, pa pčele ga "ionako" proizvode. Kako sam samo glup bio. Pčele (bez kojih je, usput, život na ovoj planeti nemoguć) med ne proizvode zbog mene, nego kao hranu za svoju vrstu. No, pčelari im tu hranu otimaju i umjesto nje im ubacuju mješavinu vode i šećera, kako bi nekako preživjele zimu. Ali to neće tako moći dugo. Broj pčela se rapidno smanjujue, a svi mi smo lijepo najebali ako se ne poduzme nešto da se taj negativan trend ne nastavi.
Čitao sam i prije tu i tamo neku knjigu na temu zlostavljanja životinja koje su uzgojene isključivo da bi njihovi dijelovi tijela, ili prvo izlučevine, pa onda i dijelovi tijela, završili kao vakumirani proizovd u frižideru trgovačkog centra. Vrlo dojmljiva mi je bila "The food revolution" od Johna Robbinsa, još prije 15-ak godina.
Podaci o tretiranju životinja, da skratim, su naprosto nevjerojatni i sljedeći korak čovječanstva, ako ga uopće bude imalolo priliku napraviti, sljedeći logičan, razuman, zdrav korak je svođenje konzumacije mesa i svih drugih proizvoda životinjskog porijekla na minimum, ili još bolje, potpuni prelazak na biljnu prehranu. Razlozi za to su bezbrojni i samo potpuno nesvjesna osoba (dakle, na žalost, većina stanovništva ove planete) može s podsmjehom odmahnuti rukom na sve ove probleme i veseliti se sljedećem obiteljskom okupljanju poznatijem pod nazivom - kolinje. Znate, to je onaj simpatični tradicijski ritual druženja, klanja, pjesme i veselja. Zabava za cijelu obitelj (ne, ne, ne insinuiram istoimeni slogan za incest).
Jedan usputni podatak iz knjige: "Ovaj svijet već sada proizvodi dovoljno hrane kako bismo nahranili svaku osobu na ovom planetu, i dodatnih 2.5 milijarde ljudi, pa ipak, svaki deveti čovjek danas nema dovoljno hrane da bi bio zdrav." Podataka u knjizi je puno i svi su oni dobro dokumentirani, bilješke s izvorima korištene literature zauzimaju nekoliko zadnjih stranica. Dakle, ljudi iz ove organizacije nisu tek puki, rekreativni ljubitelji životinja, već su maksimalno informirani, a na temelju takve informiranosti, kada se radi o svjesnom pojedincu, dolazi i do maksimalne ljutnje zbog postojeće situacije, a posljedično i do djelovanja. Djelovanje može biti na strogo osobnom nivou, na način da pojedinac, vi i ja, jednostavno promijeni svoju prehranu i već to je, samo po sebi, velika stvar. A oni koji u sebi osjete malo veću ljutnju, oni koji su senzibilniji na sve ovo, oni i aktivno djeluju, pronađu i druge koji su se isto tako raspizdili sa svime što se događa, pa nastane organizacija kao što je Veganuary ili neka druga, koja informira, potiče na promjenu, nastoji osvješćivati ljude.
U knjizi su navedena mnoga iskustva ljudi koji su prihvatili jednomjesečni izazov prelaska na biljnu hranu i nakon toga i ostali u tome, iznenađeni dobrobitima za svoje zdravlje, kao i za svoju svijest i zadovoljni što nije potrebno da neka životinja bude ubijena, kako bi oni mogli nešto pojesi. Ljudima nešto klikne, dođe im to sve do mozga, pa kažu: dosta je tog sranja, ja više ne sudjelujem u tom cirkusu. Slično kao što Jim Morrison pjeva u jednoj pjesmi: Cancel my subscription to the Resurrection. Neću to više, ne zanimaju me te gluposti, zaboravite na moje daljnje sudjelovanje.
U knjizi su, između ostalih, citirali i nekog tipa koji je rekao zanimljivu stvar: "Da klaonice imaju prozirne zidove, svi bi ljudi bili vegetarijanci." On se zove Paul McCartney i mislim da sam već negdje čuo za njega, možda iz onog stiha "the Walrus was Paul", možda je on taj.
Uglavnom, kako to da ljudi jednostavno nastavljaju starim putem iako je on nesumnjivo loš i poguban, i za njih, i za ljude koje vole, i za planetu, na kojoj neće biti moguć život ako se nastavi ovako? Objašnjenje je prejednostavno: nesvjesnost i tupost. Ja koji ne gledam tv i koji očito imam u sebi određenu senzibilnost za ovo ili ono, sigurno da nisam i ne mogu biti u istom košu s nekim tko provodi po podne ili večer gledajući "Gospodina savršenog", tursku seriju, ili kojem je večernji dnevnik izvor informacija o događanjima u susjedstvu i u svijetu. Pada mi na pamet, Hesse je, čini mi se u knjižici "Moja vjera", napisao kako ljudi čitaju dnevne novine i misle kako na temelju toga znaju što se događa u svijetu. Što je potpuna gluposti, jasno.
Postoje razni načini kako iz nesvjesnog stanja doći u svjesnije, a onda u svjesno stanje. Mislim da mnogi vode kroz neku vrstu boli i nesreće. Kada je čovjek naprosto uporno i tvrdoglavo nesvjestan, za njega ne postoji drugi način osvješćivanja osim boli, šoka. Na primjer, gorljivi mesojed se razboli uslijed konzumacije mesa.
Slična ludost se događa (o, kako je ljudska vrsta glupa, iako naizgled napredna i pametna) u automobilskoj industriji. Proizvode se automobili koji bez problema voze 200 na sat i to onda dovodi do velikih stradanja i smrtnosti u prometu. Onda se stručnjaci i inženjeri usmjeravaju na proizvodnju nevjerojatno skupih i futurističkih tehničkih rješenja koji bi trebala smanjiti tu smrtnost. Na primjer, proizvode se automobili sa svom silom tehnologije, koja omogućuje da automobil samostalno reagira u kritičnim situacijama. Na to se troše milijarde i to s vrlo upitnim efektom, ali svejedno se troše. A bilo bi dovoljno napraviti vrlo jeftinu stvar: proizvoditi automobile koji služe za prijevoz, kojima se može voziti umjereno, umjesto bijesno jurcati. Pa jesu li jednostavna rješenja toliko komplicirana za primijeniti? Naravno da nisu. Ali s nesvjesnim mozgovima je teško.
Sad i sam živim na brdu, pa ulazim u klub "the fool on the hill"
I told you about the fool on the hill
I tell you man he living there still
Veliki sam ljubitelj jeseni, čak i kad je južni tip vremena, a o buri i suhom vremenu da i ne govorim.
Post je objavljen 16.10.2019. u 07:44 sati.