Vrime je od branja maslina.
Sve naše, stotine njih još od pra pradidova, izgorile su u dva velika požara.
Oba su krenila s odlagališta otpada.
Koje je u području ničije brige i nadležnosti. Koga briga za ekologiju.
Gospodarenje otpadom je danas biznis. Unosan.
Ekologija tek u povojima.
Svijest o njoj pristiže nan iz neke druge galaktike. Presporo.
To, na žalost, svjedočim životom na škoju.
Individualnu osviještenost potkopava generalni stav da se građevinski šut odlaže niz put.
Kako je kome zgodno.
Svako malo, uz izrovanu cestu, izbačen frižider, špaker, oronula fotelja, stare posteje, izgorena teča. A sve kuće i vile ka sa Beverly Hillsa.
Apsurdistan!!!
Živen na ovon malon bokunu zemje. Malog škoja. Jedne male države.
A neko od gori gleda kako nan ni stalo do života.
Kapital guca sve.
I bistru vodu. I miris iz cvita. I dušu iz čovika.
Da ni tako, ne bi nan se planet pretvara u smrt.