15.10.1921. je rođena moja najbolja prijateljica, moja mama Slavica
netko tako tih,
da se ne čuje
ni pjesnički stih,
ostavlja svoje tragove
kraj mojih
znam, to si ti,
duša tvoja
oko mene se svija,
pokriva mi dan
i štiti me pred san
dok si bila uz mene,
moja najbolja prijateljice,
imala sam cijeli svijet,
ali tog svijeta više nema,
ostala je samo
moja sjena koja čeka
jutros je nebo puknulo
u mojim očima
i rascvala se
crvena ruža,
a ti si davno
zamotala tajnu
duboku i živu
u moje oči
nikad mi ne govoreći
tko sam
i kamo idem
ti si ta
koja me zauvijek prati,
a ja kao izbjeglica
vlastitog uma
udaljavam se od sebe
i bez okretanja idem natrag,
dok iza mene ostaje
divljina srca u pitomoj šumi
kad vam kažem,
da volim njenu tajnu,
tad još uvijek postoje
te njene velike oči
koje me prate
u mojoj tihoj samoći
napisano: 21.06.2019. u 09:33h, a iz 15. zbirke "SKRIVENO U MOMENTU SMIRAJA“
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-48599-2-6Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.