Ne tako davno, svećenik je razgovarao s nekim mladim
i uspješnim poslovnim čovjekom. Mladić nije krio da želi
živjeti iz vjere, iskreno moliti i biti uvjereni vjernik.
Tištilo ga je što mu svaki put kad počne moliti misli zaokupe
trgovački problemi. Također ga je mučilo to što je ukrao
robu od svog poslodavca.
“Bog ne uslišava moje molitve” – tužio se.
“Osjećam se bijedno i ne znam što bih činio.”
Svećenik mu je predložio da prizna poslodavcu kako
ga je potkradao i vrati sve što je bespravno uzeo.
“Nemam novaca platiti mu robu koju sam ukrao” – rekao je.
“Što mi je činiti? Bojim se reći poslodavcu što sam uradio.
Mogao bi me strpati u zatvor.”
“Nikada nećete doživjeti to iskustvo dijeteta Božjeg i nikada
Vam neće biti uslišane molitve, dok se ne oslobodite grijeha.”
rekao je svećenik. – “Pouzdajte se u Boga i on će Vam pomoći
sve popraviti. Izmirite se s Bogom. Ispovjedite se.”
Mladić se nije dugo premišljao. Sabrao se i počeo moliti.
U molitvi je osjetio olakšanje i stvorio odluku kako će otići
poslodavcu i sve mu priznati. To je i učinio. Još je obećao
platiti odštetu. A onda se otišao ispovjediti.
Poslodavac mu je predložio neka mjesečno od svoje plaće
odvaja stanovitu svotu sve dok se tražena svota ne namiri.
Nekoliko dana nakon toga mladić je sreo svećenika i ovako
mu rekao: “Oče, sad je stanje posve drukčije. Bog sada čuje
moje molitve. Osjećam snagu Duha Svetoga. Našao sam
radost i sad sam sretan čovjek.”
/Tekst prilagođen blogu - Izvor na upit – nastavak prema naslovu... /
Post je objavljen 14.10.2019. u 11:41 sati.