U odmaku od vremena što prolazi, ljubav je spavala, udomljena i sretna, pomalo zaboravljeno sjetna.
Vratit ću te opet u moje pjesme, opet ću zavezati ovaj globus uz Mjesec što Svemirom plovi, opet ću utamničiti onu tajnu koju sam čuvala i od sebe same.
Iz svakog detalja prepoznala sam oblik, znanje, moć, iz svakog tvog pogleda dobila sam noć.
Bez glasa, u tišini, dozvat ću opet tvoje ime u moje pjesme, opet ću uspavati srce i umotati ga u finu svilu nemira i otpustiti u dubine zlatne zore.
Tonem opet u Mjesečev sjaj, srce osjeća da nema te u pjesmi, da nema te u životu... opet negdje lutaš sam, zaustavljen stoljetnim dahom postojanja i oduzimaš se sam od sebe, misleći gorko na mene.
Živ izvana, mrtav iznutra, sa leđima od bjelokosti i bez daha, poguren i zaboravljen, dolutao si opet na moj put i poput urne pune praha neživog stvora pogledom mi govoriš: „i to se voljeti mora“.
Ostala sam pokora tvog života, iz glazbenih sfera dolutam ti u kutak sna, a iz nežive nule nikad nećeš udahnuti život vrebaču ljubavi, jer tek kad sve poderotine svoje duše skupiš u ruke, odlutaš na hrid i baciš ih daljinama, shvatit ćeš koliko si me krao u tim silnim životima.
Odlutaj iz mog kraljevskog nemira, zaustavi opet vrijeme na 14.20h i kreni iz početka.
Držat ću te tako u vremenu i prostoru zavezanog poput ovog globusa što ga vežem za Mjesec koji Svemirom plovi sa utamničenom tajnom koju sam čuvala i od sebe same.
napisano: 27.5.2011. i objavljeno na portalu Magicus, iz 2. zbirke
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-7889-28-9Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.