Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

28 C ZAHVALNOST Lk 17, 11-19 (Palma, 14.10.2001.)


Tema današnjeg evanđelja je zahvalnost. Tema je to sveukupnog kršćanskog života. Ona je temeljni religiozni osjećaj. Zahvalni smo Bogu za sve što čini za nas. Kao kršćani osobito smo zahvalni za Isusa Krista u kom nam se Bog posve darovao. On je naše zahvaljivanje, ali i naša hvala. Stoga bi drugo ime za kršćanina moglo bi biti zahvalnik. Zahvalnost je naša reakcija na obdarenost; naše uzdarje na dar. Sveta Misa jest upravo naš čin zahvalnosti Bogu. Ona je Euharistija, euharistein što na grčkom znači zahvaljivati.
Zahvalnost proizlazi iz svijesti obdarenosti. Jesmo li jutros zahvalili Bogu što smo se uopće probudili, što imamo dovoljno čistog zraka, dovoljno čiste vode? Možda i ne, jer mislimo da se to samo po sebi podrazumijeva. Ali ne, ne podrazumijeva se! Jer moglo je biti i drugačije.
Zahvalnost je stvar dotjeranosti duha. Što je netko plemenitiji i inteligentniji to je zahvalniji. Sve što imamo i jesmo izaziva nas na zahvalnost. To što možemo misliti, osjećati, voljeti. Uopće to što postojimo – nam je dar. Darovani smo sami sebi iz čiste ljubavi Božje. "Što imaš a da nisi primio?" (1 Kor 4, 7) Svaki dan postoji jer nam je nanovo darovan. Tek kad nešto izgubimo postajemo svjesni kako je dar bio to što smo imali.
Najočitiji primjer zahvalnosti jest ljubav. Ona je ono što se samo po sebi ne podrazumijeva. Kad spoznamo da smo voljeni, ili volimo – jer se to nije moralo dogoditi, nužno se iz naših srdaca uzdiže zahvalnost. Zahvalni smo za činjenicu da postoji osoba koju volimo, ili koja nas voli. Zahvalni smo što postoji ljubav. Ali tako je sa svime. Sve što nas okružuje djelo je ljubavi – samo to treba znati primijetiti.
Zahvalnost je probuđenost, zadivljenost. Njena najveća vrijednost nije u tom što radosni zbog darova, za njih zahvaljujemo; niti u tome što na taj način Bogu dajemo dužnu hvalu – već u tome što uopće možemo biti zahvalni. Jer, sam osjećaj zahvalnosti od nas je učinio nove ljude, duhovno bogatije i radosnije. Bogatiji smo ne samo za ono što primamo, već i za samog Darovatelja. Osjećamo da smo od njega ljubljeni, te da je naša individualnost proširena na njega koji nas obdaruje. Upravo iz takvog osjećaja rodila se molitva: "Tebi nije naša hvala potrebna, ali tvoj je dar što ti možemo biti zahvalni." Više od svega darovanog, dar nam je to što možemo biti zahvalni, to što možemo reći: "Hvala ti što ti možemo reći hvala."
--
Prema Pavlu, glavni grijeh pogana je što nisu "iskazivali ni slavu ni zahvalnost" (Rim 1, 21)
Nema bolje riječi koju u srcu možemo nositi, izgovoriti usnama ili napisati – od riječi: "Hvala Bogu!"
Zahvalnost nas otvara za nove darove Božje.
"Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu!"
Jedan hvala Bogu u času trpljenja vrijedi više nego sto Te Deuma u danima sreće. (sv. Franjo Saleški)
Dvije kreposti koje se ne susreću i ne poznaju: Dobročinstvo i Zahvalnost.
Darivamo Boga samim sobom kad god smo zahvalni.
Isus Darovatelj ulazi u selo, njemu u susret idu potrebni dara. Njemu koji je Zdravlje ususret idu bolesni.
Zavapiše… Isus od njih traži čin vjere: "Dok su išli, očiste se."
Jedan od njih… se ne priključuje prosječnom mnoštvu zdravih, ne ide više svojim putem. Za njega je ozdravljenje značilo nešto više.
Samaritanac je proniknuo u svom ozdravljenju Boga Ozdravitelja.
Samaritanac je umio proniknuti značenje čuda, imao je osjetljivu dušu za Boga, imao je zahvalno srce. – Što zapravo znači imao je pravu vjeru.

Post je objavljen 13.10.2019. u 08:59 sati.