Netko u kompaniji Seiko je došao na "briljantnu" ideju da se u tzv. startne blokove (naprave u koje atletičari-sprinteri upiru noge prilikom starta) montiraju dvije video kamere. Jednu da iz tzv. "žablje perspektive" snima lice (i grimase) atletičara prije samog starta, i drugu da snima iz donjeg rakursa atletičra s leđa trenutak nakon starta.
Međutim čim su dotične kamere ušle u upotrebu, nekoliko atletičarki je protestiralo zbog tih kamera, navodeći da se osjećaju vrlo nelagodno dok ih kamera snima na takav način, s obzirom da jedna od kamera doslovno snima iz rakursa iz kojeg voajeri i inače snimaju žene ispod haljina (tzv. "upskirting"). Njihov protest je atletska federacija shvatila ozbiljno te se razmatra cenzuriranje dotičnih kamera, odnosno, čak se postavlja i pitanje da li će ih se ubuduće koristiti.
Female Athletes Win Claim Against Miniature Block Cameras Showing Intimate Angles
No na stranu i ta nelagoda zbog "voajerskog" rakursa takvih kamera,... treba zapravo postaviti pitanje koja je uopće, svrha i smisao takvih kamera, odnosno vrijednost snimaka iz takvog rakursa. Jer kao što u medicini mogućnost izvođenja neke operacije ne bi smijela biti jedini argument za njeno izvođenje, tako i u ovom slučaju mogućnost da se u nešto ugradi kamera te se nekoga/nešto snima iz određenog rakursa ne bi trebao biti jedini argument da ih se tamo i postavi, odnosno da se i snima iz tog rakursa. Jer, što bi bilo slijedeće na redu? Hoće li se netko možda sjetiti zalijepiti trkačima kamere na čelo!?
Post je objavljen 10.10.2019. u 16:58 sati.