Stvari se misteriozno slažu.
Uvijek sam se pitala kako, a nikad nisam dobila odgovor.
Nekako se uvijek nađem na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Znam prave stvari. Mogu prave stvari.
Čudno je, ali tako manevriram životom zadnjih godina.
Na temelju slučajnosti. Na temelju toga da sam tu.
Uostalom, i ovi tekstovi... Nije da ih ciljano pišem.
Sjednem za tipkovnicu i oni nastanu.
U dahu. Nekoliko minuta pisanja.
Nikad nisam vagala. Tražila riječi. Došle su.
Isto tako, prepoznajem krivo.
Znam koje akcije su mi odbojne. Njih ne mogu raditi.
Ograničena sam pravilima igre koje ni sama ne znam.
Barem ne do trenutka kad odigram neku kartu.
Povučem potez. Uvijek nekako znam
Je li bilo ispravno ili sam pogriješila.
Jednom sam dala obećanje Nebu.
Zbilja jesam. Nastojala sam ga se držati.
Ono će čuvati one koje volim kad ja neću moći.
Zauzvrat ću paziti na izgubljene, neobične, poput sebe.
I našla sam ih i bila sam uz njih.
Obično bi se našli na nekom raskrižju,
Na račvanju rijeke, na prekretnici života.
Podijelili taj trenutak i rastali se.
Znam da je neobično, ali i ja sam neobična.
Možda nije na meni da se pitam.
Možda točno tako treba biti.
Jednostavno, stvari se misteriozno slažu.
Post je objavljen 09.10.2019. u 17:38 sati.