Prijeteća praznina
života bez strasti,
bez titraja,
bez pomaka.
Praznina ne postoji,
rekoše mudraci.
Postoji,
dragi moji,
začaurena u strahu.
Postoji
u plesu dugih sjena,
nad bezdanom na litici svijesti,
u želji neispunjenoj,
u nedohvatnoj budućnosti
ubrizganoj u užas ponora.
07. listopada me probudila užasna bol u glavi...desna strana... desno oko bez vida... strah od aneurizme... hitna pomoć je stiga brzo... odveli me na neurologiju... CT glave... sve OK... ali tlak 200 kroz 100... brzo infuzija... EKG... sve OK... desno oko suzi i pogled titra u magli... očni tlak iznad normale... još jednom infuzija... kapljice za oči... sati prolaze... oko mene ljudi u bijelom...mjere tlak... spustio se 130 kroz 80... očni se spustio u normalu... bol u glavi prestala... bilo je to deset sati strahaonda dijagnoza... glaukom desnog oka... na vrijeme otkriven... slijedi terapija...
danas kontrola... iste pretrage... a onda riječ lječnika... u desnom uglu oka imate prazninu koja se puni suzama... suzni kanal je začepljen... tako dolazi do visokog očnog tlaka... ispunjenje praznine užasom...
sjetih se davno napisane pjesme...
Na stubama vremena,
u gradu, među megalitima
osluhnusmo tišinu kamena,
uronismo u mir i
dočekasmo zagrljaj
kraja i početka.
Tri dana kapanja... vid se vratio, praznina je nestala...
Sjene su nestale,
sunce ostalo,
kalendar vječnosti,
oganj kozmosa,
ti i ja
i duša kamena.
Odživjeli smo
putovanja,
oduprli se iskušenjima
i vratili u zbilju.
Kamenje je zaokružilo
svjetlost.
Dijana Jelčić... "Nestvarno stvarni" zbirka pjesama Kultura snova, Zagreb, 2014.