Marketing
Kopneni vs. najveći pauk ikad (II.)
Labin, isti dan, 11 navečer. Eto njega na vratima. Kao prava ljubazna ženica, nakon 5-10 minuta šutnje pitam ga:
- E sad mi molim te reci, kako si ti to vizualizirao MOJ povratak u onaj stan, s gigantskim paukom NEGDJE?
- Mo draga, sve sam ja zatvorio, sve prozore, sva vrata, nema šanse da izađe. Još sam i papir neki podmetnuo pod vrata.
- Ok. Znači, ja nakon posla sutra moram doć pauka tražit?!
- Ti bolje vidiš, a namještaj moramo skupa pomicat.
- A da se raspitaš za dezinsekciju il nešto, ko će ga nać? (prešućujem mogućnost da je pauk velik jer je možda to paučica s klincima na sebi)
- Pitat ću ja ove moje sutra kad se s njima nađem.
Ostatak konverzacije je bio čisti psihoterorizam. A čak mu nisam imala srca reć štošta.
Dan drugi. Kopneni se vratio u Pulu, ima posla.
I dalje pokušavam napraviti procjenu situacije.
Poziv 4.
- Mo, kad ti danas stižeš?
- Radit ću normalno, al poslije vozim neki krevet usput, i vatrogasne aparate na atest.
- Ajd probaj dok se još vidi da stigneš, da maknemo one ormare.
- Fe, ako taj pauk bude manji od 5 cm, majke mi tražim razvod.
- Možda pretjerujem pa mi se učinio veći nego što je, al nisam takvog još vidio. Moguće da je došao s bananama i onim povrćem što sad kupujemo. (blame it on vegan)
- Ok, ovako ćemo. Ti se lijepo ušuljaj u sobu, i izvuci mi iz ormara tamo gore na vrhu lijevo, onu moju uniformu i čizme od interventnog tima...
Nakon posla. Agrarija. Prodavač preporučuje isti Biokill kakvog imamo i doma. Jačeg nema, osim ono industrijsko sranje. Ja u panici jer na nijednom insekticidu nije nacrtan pauk. Osjećam se obeshrabreno. Prodavač me tješi, i preporučuje da Kopneni da pauku ime, stavi mu zdjelicu i da ga proglasi kućnim ljubimcem.
Post je objavljen 08.10.2019. u 15:45 sati.