Poziv broj 1.
- Mo, znaš kojeg pauka sam vidio! Sjedim na fotelji ovdje u dnevnoj, kad ono - nešto prođe... Ja ne vidim baš dobro, ono mrak, i gledam bolje kad ono - pauk! Nikad većeg u životu nisam vidio! Nikad!
- Pa kol'ki je?
- Ogroman! Možda mi se i učinilo da je veći, al ja većeg u životu nisam vidio!
- I jesi ga sredio?
- Nisam, zavukao se negdje ispod, ko će ga vidjet, tamno sve... Eto ga! Eto ga! Čujemo s.. (prekid)
Poziv broj 2.
- Jesi ga?
- Nisam, mater mu j****, koliki je, zavuko se opet negdje. Neću ja tu spavat večeras, nema šanse.
- Ajd ga potraži, čovječe, pa nećeš ga ostavit tako...
- Ma ne mogu ja sam namještaj micat, draga Mo, a ništa i ne vidim. Ja ću u Labin doć spavat, nema šanse da ja tu spavam.
- Jebote, Fe, pa ti si skroz poludio. Prođeš rat, čovječe, a onda se evakuiraš od pauka...
- Pa mogu i ja malo poludit, draga Mo. Ovo još nisam vidio.
- Slušaj, ispod sudopera imaš Biokill, možda ima i Neopitroida, našpricaj malo okolo, nećeš ga pustit valjda...
- Ajd vidjet ću, čujemo se.
Moja sestra, kod koje sam taman bila, komentira da će očito ostat u Labinu dok pauk ne umre od starosti, i da proguglamo koliki im je životni vijek.
Odlazim od sestre, i nailazim na dvije drage bivše susjede, te čavrljamo u hodniku. Već je prošlo 9, vani pljušti kiša. Jedna od njih hvali Kopnenog kako joj je oduvijek drag, onako smiren i fin, i da ga dugo nije vidjela.
Zvoni telefon. Dok kopam po torbi, na glas komentiram - ili je Rafo da ga pokupim, ili Kopneni izvještava o pauku.
Poziv broj 3.
- Mo, ja sam se spakovao i dolazim u Labin. Sve sam zatvorio, i eto mene.
Susjeda komentira da mu kažem da ne može vjerovat, a taman ga je nahvalila...
Post je objavljen 08.10.2019. u 15:43 sati.