Gdje to pripadam?
Često se vrtim i dolazim baš do tog pitanja.
Pripadamo li uopće nekud i nekome?
Često se uhvatim osjećajući se samo
U punoj prostoriji. Usred vreve.
Usred prostorije ljudi koje volim.
Palim cigaretu, ubijam vrijeme.
Vrijeme ne prolazi. Samoća ne prolazi.
Možda tako treba biti. Prihvaćam.
Možda se ne znam prepustiti.
Vjerovati. Uvijek mi treba taj razlog.
Osjećam da gubim razloge.
I svejedno prihvaćam.
Zakapam svoje male tuge.
Zakapam tišine i samoće.
I znam... Ne pripadam.
Post je objavljen 07.10.2019. u 21:57 sati.