Bijah na puno vatrogasnih skupština, svih razina, unas i u svijetu. Jedna županijska podsjeća me na današnja vremena. U tim se događajima, koji puta, uz korektna i primjerena izvješća, koja promoviraju struku i toliko potrebnu djelatnost, pozdrave društava i zajednica, koji učvršćuju suradnju i napredak djelatnosti, ponekad, svašta govori, neutemeljeno hvali, izmišlja , laže. Reče jedan županijski čelnik, istodobno savjetnik ondašnjeg predsjednika države: „Mi smo vatrogascima dali koliko smo mogli.“ Druknem županijskog tajnika: „Jožek kuliko su dali“? „Gospon zapovjednik, hm, nisu niš dali, niš nisu dali. “ Mislim si, nazdravlje.
Gledam danas vapaje zdravstvenog osoblja. Medicinskih sestara, braće, liječnika, predivnih ljudi koji se na poslu iscrpljuju do zadnje kitice. Kojima pacijenti nisu brojevi već ljudi, kojima ulijevaju, toliko potrebnu, utjehu, nadu i vjerovanje. Za njih nema novaca. Zašto nema novaca? Zbog tendencioznih zakona, njihovih izbjegavanja, lažnih, naštimanih, javnih natječaja, izbjegavanja poreza, povlaštenog položaja stranih interesa, provizija, krađa, lopovluka, kriminala, politički upravljanog sudstva, nepotrebnog bujanja državne administracije, pogriješnih investicija..? Uf. Nije Danska jedina. Jednom u Stratfordu na Avonu, čekasmo Williama Sheakespeara. Nije došao. Čekali bi i do dan danas, ali nam je jedan Steve došao reći da ga i ne bude. Da je već umro. Bili smo strašno iznenađeni i prešli. Kaj buš.
Slično je i s učiteljima. I njih se, od Drugog svjetskog rata, neprekinuto podnipoštava. Još su, koliko čujem, stari Rimljani rekli: Ako ne bude postolara, Rimljani će hodati bosi, ali ako ne bude učitelja, neće biti Rimljana. ( postolarima najveći rešpekt .)
Zdravstvo, znanost, obrazovanje i odgoj, interesi su Hrvatskog naroda. Mnogi jedva čekaju promjene, preokret.
Evo, kratko, sažeto i manje-više, nejasno.
Branko Smrekar
U Brdovcu;4.listopada2019.
Post je objavljen 07.10.2019. u 11:00 sati.