Pretpostavka je generalno, majka svih zajeba. Uvodi te u krug uzročno-posljedičnih situacija u kojima više manje imaš negativan ishod. Pretpostavka sama po sebi uključuje program očekivanja, jer ako nešto pretpostavljaš zapravo automatski i očekuješ da će tako biti. Očekivanja te vode u čekanje, čekanje u trenutno gubljenje vremena, gubljenje vremena stvara nervozu, sve dok na kraju očekivanje ne zadovolji tvoje potrebe. Tada nastupa razočarenje. I sad, zašto uopće nešto pretpostavljamo, kada ne možemo biti sigurni u ishod? Zašto se pretpostavljanjem dovodimo do očekivanja nečega što će nas vjerojatno razočarati? Ne kažem da je uvijek tako, ali u većini slučajeva više puta se razočaraš očekujući, nego što će situacija otići tebi u prilog. Pretpostavke su na kraju ekvivalentne razočarenju, a samim uzimanjem pretpostavke u opciju zapravo se dovodimo do manjka kvalitetne komunikacije. Zašto izbjegavamo komunicirati? Zašto je toliko teško prevaliti riječ preko usta-na glas? Zašto se generalno bojimo ishoda nakon izrečenog i zašto generalno šutimo? Zbog pretpostavki! Većina pretpostavlja kako ga druga strana neće razumjeti, samim pretpostavljanjem zapravo odbacuje mogućnost pokušaja, a ne pokušavajući dovodi se do situacije stajanja u mjestu. Stajanje dovodi do nezadovoljstva-sa samim sobom, sa drugima, sa situacijama koje se dešavaju, ali na kraju, većina te iste većine pretpostavit će da, bolje ionako ne može. Vrteći se u krug koristeći pretpostavke zapravo ne dobivamo ništa-zatvoreni smo u labirintu vlastitih misli, pretpostavljajući da ih netko drugi može čitati. Tada to i svjesno očekujemo, očekujemo da ćemo šutnjom, ljutnjom ili ignoriranjem omogućiti da drugi razumiju problem. Da uspiju pročitati misli i shvatiti što se događa u našoj glavi, jer čitanje misli je jednostavno. Čitanje misli je toliko banalno da je apsurd da to netko ne može. Možda bi sve i bilo jednostavnije kada bi bar na trenutak mogao znati što drugi misle, možda bi se lakše bilo postaviti, možda ne bi trebali pretpostavljati i ne bi očekivali. Ako ne očekuješ, onda druga strana nema moć da te povrijedi. Tu se slažem, ne očekujući ništa zapravo ne uključuješ emotivne trigere, jer ne očekujući ništa zapravo nemaš što izgubiti. Svejedno, lakše je reći nego učiniti-lakše je sjebati nego napraviti ispravno, lakše je šutjeti, nego progovoriti i na kraju lakše je pretpostaviti nego saznati istinu. Ipak, mislim da većina nas koristi pretpostavke iz vjerovanja da dovoljno dobro poznaju drugu osobu, ili bar žive u takvoj iluziji. Možda su je stvorili sami, možda ju je stvorila sama druga strana, a mi smo odlučili iluziju prihvatiti. Uglavnom, kako god okreneš smatram da se netko upoznaje cijeli život, jer ipak se pomalo i mijenjamo i bilo bi totalno glupo očekivati da će netko sa svojih trideset imati iste obrasce ponašanja kao sa šesnaest (iako ima i toga ali nije vezano uz temu). Na kraju svega postoji djevojka koja je pretpostavila da će je dečko zaprositi-ipak zajedno su više od deset godina i to bi bio sasvim logičan ishod. Njena pretpostavka se pretvorila u očekivanje, a rezultat svega bilo je razočarenje kada je shvatila da je ponovno krivo pretpostavila. Pretpostavke su se redale, samim time i njeno nezadovoljstvo, njega su počele pratiti svađe i cijela priča završila je prekidom jedne naoko predivne veze. Da stvar bude još veći apsurd, tek nakon svega oni su odlučili komunicirati, a komunikacija je dovela do jednostavnog rješenja-njemu papir ne znači ništa. Da li je moglo završiti drugačije? Možda, barem po pitanju količine negativnih emocija, osjećaja povrijeđenosti i ogromne količine razočarenja koje je nastupalo na kraju svakog očekivanja, sa negativnim ishodom. Pretpostavljanjem se nekako stavljamo u poziciju opcije B, u poziciju nekoga kome nije bitno biti prioritet, ali neupitno je da korištenjem tog obrasca nemamo previše koristi. Svejedno, pretpostavljanje neće izumrijeti, koristit ćemo ga i dalje, vjerujući kako smo ovaj put shvatili pogrešku, pa možemo drugačije. Svejedno, na kraju ćemo se opet uključiti u pretpostavljanje, ovog puta pretpostavit ćemo da smo pametniji, da ćemo odigrati drugačiju kartu i pokupiti ulog sa stola. Možda i hoćemo, a možda ćemo se samo generalno zajebati. Ponovno...Pretpostavljajući da neće biti tako.
Post je objavljen 06.10.2019. u 18:22 sati.