Marketing
Suma godina...
Zadrhtalo je vrijeme… na dlanu vječnosti rapsodija jesenjih boja, stručkom vjetra, budi sjećanje...
Čujem priče o Dijaninu gaju, o svetoj šumi u drevnoj Italiji... stihove Vergilijeve epske poeme Eneide… o posjedovanju zlatne grane… misli iz ekloge u kojoj najavljuje dolazak ljubavi… između onda i sada se zapalilo nebo poezijom suza i pjesmama mjesečini... bdijenjem čuvarice Lunina hrama i vizijama snovitih obzora... vedrina i živost se pretakale u radost susreta i suočavanja sa istinama… kroz prizmu razlomljenih osjećanja izranjaš ti… posljednji u slijedu privida i prvi u zrcalu zbilje…
Vidim tvoje oči… sjaj tvog pogleda je obasjao oltar snovida… svetištem je odzvanjala jesenja sonata… zastidio se Mjesec i sakrio lice u ovitak lazurnog neba… jedna zvjezda je padom dotakla tišinu… rodila se ljubav… iz davne probranice je izronila objava dolaska zlatnog doba… našeg, ne prestaje, traje trenucima, slijedom lijepih događanja, osjećajem lahoraste miline.
Mirišljava Provansa, polja lavande, Grass pun jasminovih cvjetova i bračnog putovanja. Mistralom do izvorišta sreće na kojem bdije nevidljiva muza pjesnika. Hesiodova vrata pakla, laguna na ulazu u grad mrtvih voda i izlog snova u kojem su iskrile boje naših privida i izvorište sreće...
Redaju se godine, slavili smo rođendane, promovirali knjige, bili sudionici sreće prijatelja, djelili našu s njima...
Danas, dan pred rođendan prebirem sretna probranicom godina... sutra načinjem prvu godinu novog desetljeća… iza mene je ostao svijet djetinjstva, mladosti… dozrijevanja… 69 godina sreće... u ovoj rascvjetanoj zrelosti osjećam snagu svijeta koji nazivam mojim… ćutim njegovu ljepotu… i ljubav koja oplemenjuje vrijeme starenja… istinu stiha Vesne Parun…
da nam ruke stare uporedo…
Volim ovo naše vrijeme gladi za snovima i sitosti tankoćutne zbilje… trenutke žeđi za estetikom koju tažimo etikom postojanja… jedno bez drugog bi bilo tek životarenje… a mi živimo život tako jednostavan i lijep...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 05.10.2019. u 09:49 sati.