Ona je jedna od najjacih ljudi koje znam.
Hrabra kad se svi drugi uplase.
Brza na umu, brza na jeziku.
Ona je sve ono sto ja nisam.
Njena prividna neranjivost nasuprot mojoj ocitoj krhkosti.
Znam da je moguce povrijediti je samo zato jer je poznajem. Znam i koliko brzo se dize nakon toga.
Njen bljesteci ekstrovertizam nasuprot moje tihe introvercije. Svatko je zna i ona zna svakog.
Tesko ju je promasiti, a jos teze zaboraviti.
Upoznale smo se jednog jesenjeg jutra zbog cigareta i kave. Vratila sam se na fakultet nakon dvije godine pauze. Zbog nje sam izdrzala do kraja.
Nekako smo unatoc svojim ocitim razlicitostima prepoznale da smo zapravo iste.
Dvije duse koje zivot nije mazio.
S razlicitim pricama, razlicitim karakterima, ali istom dusom.
Dijelile smo ljubav prema znanosti, dobrim ljudima i kvalitetno provedenom vremenu.
Shvatile da se zapravo odlicno nadopunjavamo.
Postale smo sestre.
Godine su nas drzale daleko, ali tu u kljucnim trenutcima.
Ona ce danas doktorirati. Zelim joj da bude hrabra i jaka, kako ona zna. Da bljesti, kako ona zna.
Zelim joj svu srecu, mojoj dragoj sestri.
Post je objavljen 04.10.2019. u 06:53 sati.