Mokrim ulicama odjekuje lupkanje mojih cizmica.
Lisce je pocelo gubiti svoje jesensko ruho.
Hladni vjetar zavlaci mi se pod sako.
Palim cigaretu, iako kasljem.
Pluca su mi teska.
Hvatam taj udah dima i opet je sve u redu.
Prehladu lijecim nikotinom.
Paradoksalno, ali djeluje.
Ulazim u svoj stalan kafic.
Malo je to mjesto u povijesnoj zgradi.
Konobarica samo pita: "Uobicajeno?".
Potvrdno odgovaram.
"Uobicajeno" je jaca produzena s malo mlijeka.
Bez secera jer ne volim slatko.
Pijuckam kavu i palim cigaretu.
Osjecam se malo slabo, ali funkcionalno.
Mozda da djeci zadam neki grupni rad?
Razmisljam i dolazim do zakljucka da je ideja dobra.
Planiram danasnji radni dan.
Moglo bi biti ili odlicno ili katastrofalno.
Nekako racunam na ovo "odlicno".
Udisem... Skupljam snage.
Da, bit ce dobro.
Post je objavljen 03.10.2019. u 07:02 sati.