U susret istini, informacija Arhiepiskopa Hrvatske pravoslavne crkve Aleksandra : VRLO KRATKA POVIJEST PRAVOSLAVLJA U HRVATA i
NIŠTETNOST VAZALNOG UGOVORA SPC-RAČAN
Najprije treba promijeniti nametnuti umni obrazac i prihvatiti činjenicu da je nužno potrebno konačno i na svaki način obnoviti Hrvatsku pravoslavnu crkvu, i to u svrhu stvaranja konačnog jedinstva hrvatskog naroda i onemogućavanja stalnog posezanja za hrvatskim teritorijem.
Dugotrajni proces posrbljivanja Hrvata pravoslavaca ipak nije bio potpuno uspješan, jer na popisu stanovništva iz 2011. oko 10 % svih pravoslavaca su upravo Hrvati (cca 17 000), a za tri četvrtine svih hrvatskih pravoslavaca (cca 135 000) HRVATSKI JEZIK još uvijek je materinji. Usprkos svemu tomu, SPC u liturgiji protuustavno nameće isključivo strani srbijanski jezik i pismo.
Pravoslavcima, integralnom dijelu hrvatskog naroda, treba omogućiti slobodno ispovijedanje vjere, kao što je to bilo u prošlosti, a ne ih prisiljavati na korištenje usluga strane SPC, koja je u svojoj biti protuhrvatska, a samim tim i protucivilizacijska. Glavna njezina svrha je dijeliti hrvatski narod i spriječiti stvaranje njegovog jedinstva, promicati četništvo u Hrvatskoj i stvarati loše odnose između hrvatskog naroda i srbijanske manjine.
Godine 1920-e Hrvati pravoslavci su stavljeni pred zastrašujući izbor – ostati u pravoslavlju i postati Srbi ili ostati Hrvati i postati katolici. To je bilo najveće povijesno nasilje nad njihovim identitetom, a današnje stanje je zaostatak tog procesa. Ipak, iz popisnih podataka i životne stvarnosti vidi se žilavost tog značajnog i zanemarenog dijela hrvatskog naroda.
Hrvatska povijest dobrim dijelom je prikrivena, pogrešno interpretirana, pa čak i pokradena. To nije slučajno. Glavni razlog za to je što je povijest najvažniji resurs jednog naroda. Ona je njegov identitet. Bez povijesti, nema ni naroda. S lažnom poviješću, narod ide u lažnu budućnost i u pravilu bude uništen i izbrisan iz povijesti (damnatio historiae). Svojatajući pojedine hrvatske krajeve djelomično naseljene „srpskim življem“ (zapravo manjinom), SPC uvijek spominje samo njihova imena (npr. Baniju, Kordun, Liku, Dalmaciju i dr.) kao svoje Krajine, ali nikada u svojim istupima ne spominje Hrvatsku, čiji su to sastavni dijelovi.
Neki susjedni narodi nemaju vlastitu povijest uopće ili im nedostaju cijela povijesna razdoblja, pa to nastoje nadoknaditi otimanjem najvrjednijeg resursa hrvatskog naroda, njegove povijesti, koja neprekidno traje već najmanje dva tisućljeća, kako bi na taj način izgradili vlastiti identitet, stekli samopoštovanje i poštovanje drugih.
Hrvatsko je kraljevstvo je više od 200 godina imalo vlastitu autocefalnu pravoslavnu crkvu s patrijarhom na čelu, čime je osiguran bitni uvjet za stjecanje statusa HRVATSKOG CARSTVA. Bila je to poznata Karlovačka arhiepiskopija koju je 1690. uspostavio ugarsko-hrvatski katolički kralj Leopold I. Njezino sjedište bilo je u Srijemskim Karlovcima, koji su od početaka hrvatske povijesti do 1946. sastavni dio Hrvatskog kraljevstva. Ona proglašava autocefalnost godine 1707. što Carigradska patrijarhija kanonski prihvaća. Na službenom popisu pravoslavnih Crkvi iz 1855. ona se nalazi pod rednim brojem 7. Teritorij njezine odgovornosti je teritorij Hrvatskog kraljevstva i manji dijelovi južne Mađarske. Važno je znati da pravoslavna Crkva nije etnička, nego teritorijska organizacija.
Srbija nema nikakve veze s Karlovačkom patrijarhijom, jer Srbija u to doba ne postoji (na njenom budućem teritoriju tad postoji samo niža turska upravna oblast – Smederevski sandžak). Srbija postaje turska vazalna kneževina 1830. i tek tad počinje razvoj crkvene organizacije Srba. Srbijanska Beogradska metropolija nastaje tek 1831. kao autonomna crkva u sklopu Carigradske patrijarhije, a autocefalna postaje 1879. godine.
Stvaranjem SPC Kraljevine SHS 1920. godine nastaje jedna potpuno nova Crkva kakve u povijesti do tad nije bilo (jer nastaje i nova država kakve do tad nije bilo) i to od tri autocefalne Crkve – hrvatske Karlovačke arhiepiskopije, Crnogorske pravoslavne crkve i srbijanske Beogradske arhiepiskopije (plus jedna autonomna carigradska eparhija u BiH i nekoliko bugarskih eparhija u Macedoniji). Karlovačka arhiepiskopija nikad nije pristala na samoukinuće. Djelovanje SPC osniva se na svetosavlju i svodi se na čisto političko djelovanje u cilju stvaranja zacrtane Velike Srbije!
Godine 2002. predsjednik Vlade RH Ivica Račan potpisao je ništetni ugovor sa nepostojećom pravnom osobom naziva „SPC u Hrvatskoj“, koji potpisuje s nepostojećim „Episkopskim savjetom u Hrvatskoj“. „SPC u Hrvatskoj“ ne postoji po kanonskom pravu (po čemu bi prvo trebala postojati), čak SPC tad nije postojala niti po pravu Republike Srbije (u Srbiji je registrirana tek puno kasnije), a nema ni međunarodnopravne osnove. Njezine eparhije integralni su dio SPC iz Srbije, a samu „SPC u Hrvatskoj“, čak ni SPC iz Srbije formalnopravno ne priznaje, jer ju nema ni u svom statutu. „SPC u Hrvatskoj“ postoji samo na papiru tog ugovora, hrvatskom proračunu i isplatnim listama Ministarstva financija, a jedini na svijetu tko ju priznaje Vlada je Republike Hrvatske i to temeljem štetnog i nesporno ništetnog dvostranog ugovora s tim virtualnim subjektom koji nije subjekt ni pozitivnog ni kanonskog prava ni bilo kakvog drugog prava, pa je nejasno kako je uopće moguće s takvim „subjektom“ imati ugovorni ili bilo kakav drugi odnos koji ne bi bitno i nepopravljivo kršio i pozitivno pravo i crkveni kanon i pravila struke.
Zašto je Ivica Račan potpisao taj štetan i ništetan ugovor, nakon dobivenog nametnutog nam krvavog Domovinskog rata za uspostavu hrvatske države, baš sa stranom Crkvom SPC, Crkvom agresorske države Srbije koja u RH ima samo 40 000 članova i tada čak nije bila registrirana niti u svojoj matičnoj državi Srbiji i zašto joj je darovao cjelokupnu hrvatsku pravoslavnu imovinu, baš kao što je svojedobno napravio jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević 1920. i jugoslavenski komunistički Maršal Tito 1945. ostaje povjesničarima za dati odgovor, a domoljubnim vođama za ispraviti.
Branko Smrekar
U Brdovcu;21.rujna2019.
Post je objavljen 01.10.2019. u 17:21 sati.