Zatresli se snovi, probudila se noć, planine su ostale iza mene, more je kliznulo ispred kao zmija kroz travu, nečujno, tiho, nepovratno, na početku kao i na kraju, Mjeseca nije bilo, Sunce ima svoju jutarnju rapsodiju beskrajnih zlatnih nijansi.
Teško se diše, još teže se živi, u hladnom pogledu nema pravca što rasplinjuje nedoumice.
Uzorak svjetla bolno siječe moje oči, osjetljive, polusklopljene, umorne, presjekle su se krhotine još više, a davno začeto nije se ni rodilo, dok između trepavica opet odlijeću bijele ptice u nepoznate daljine.
Zavjetrina više nije sigurno mjesto za počinak, otkriva mi se moje prisustvo na ovom globusu, gubim tlo pod nogama, duboko zadirem u suštinu.
Sve se čini apstraktno, ali voda s izvora više ne liječi i ne donosi spokoj, bez navika, bez snova o iluzijama oči samo lutaju po daljinama, srce se umorilo završavajući još jednu neispričanu priču.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.