Iz nekog poetskog sna gurnuta sam u praskozorje i ne snalazim se u nekim novim jutrima, jer to nisu moja jutra, to nije moje vrijeme, to nije moje Sunce koje mi siječe pogled i stvara bol u očima.
Zabolim li te bar malo, zaboli li te ikad moj pogled u očima neke druge žene?
Probudi me i umij moje lice modrom vodom tvog pogleda, ispuni svaku moju nadu svojom šutnjom, odaberi najfiniji parfem i u njega umotaj moje tijelo pa neko vrijeme ostani uz mene, budi mi popularan ovih dana.
Pomakni tu kocku leda koja svojim vrhovima probija moje srce i od njega stvara razderotine što ti ih donosim na dlanu, budi netko novi u mom životu, željna sam tvog mira i pogleda novog doba.
Nemirna sam, nepostojana na površini, u dubinama duše gubim se i tamo je taj tamni svijet gdje se predivno snalazim.
Živim plavim snom, a između dva udisaja hranim se tvojim postojanjem uz mene, taj šapat će probuditi moju dušu i uzdignuti je iz dna mora, dok sa mrtvog crkvenog zvonika sviraju našu najdražu pjesmu.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.