Kažu da MH predskazuje buduće događaje. U ovoj knjizi, na temelju sadašnjih migracija muslimanskog stanovništva u kršćansku Europu, opisuje buduće društvo i to baš u momentu kad počinje „lom“, tj. kad u prvoj državi u Europi (Francuskoj), političku vlast preuzimaju muslimani. I to sasvim demokratskim putem, pobjedom većine na izborima.
Vrlo radikalizirana priča, karikirana čak. Da li će se jednog dana i ostvariti nije ni važno. Potiče na razmišljanje i potvrđuje da „samo mijena stalna jest“. Što se naročito odnosi na Čovjeka, pojedinca, koji se , prema MH vrlo lako promijeni za 180 stupnjeva u svojoj duši i u svojim vjerovanjima. Ako mu ponudiš dobru mrkvu. Nekim muškarcima, prilika da legalno imaju (posjeduju) tri žene, je sasvim dovoljna za takav preokret.
Zanimljivi citati:
„To je pokoravanje«, tiho je rekao Rediger. »Zaprepašćujuća i jednostavna ideja, nikad prije tako snažno iskazana, ideja da vrhunac ljudske sreće počiva u potpunom pokoravanju. Oklijevao bih izložiti tu ideju pred pripadnicima svoje vjere, možda bi prosudili da je svetogrdna, no za mene postoji veza između ženine potpune pokornosti mužu, kakvu opisuje Histoire d'O., i čovjekove pokornosti Bogu, kakvu predviđa islam.“
„Četvrt sata šetao sam arkadama ispod metalne konstrukcije, malo iznenađen svojom nostalgijom, ali svejedno svjestan da je ovaj okoliš stvarno ružan, ove nakazne zgrade bile su sagrađene za vrijeme najgoreg razdoblja modernizma, no nostalgija nema veze s osjećajem za estetiku, nije povezana čak ni sa sjećanjem na neku sreću, Čovjek je nostalgičan prema nekom mjestu jednostavno zato što je živio ondje, dobro ili loše nije važno, prošlost je uvijek lijepa, pa i budućnost, boli jedino sadašnjost, nosiš je sa sobom kao apsces patnje koja te prati od jednog do drugog beskraja mirne sreće.“
„Od silnog prenemaganja, umiljavanja i sramotnog maženja progresista, katolička Crkva postala je nesposobna da se usprotivi dekadenciji društvenih običaja. Nesposobna da jasno, čvrsto, odbije homoseksualni brak, pravo na pobačaj i rad žena. Treba se suočiti s onim što je očito: zapadna Europa stigla je do jednog odvratnog stupnja raspadanja i više nije u stanju samu sebe spasiti - kao što u V. stoljeću naše ere nije bio u stanju ni antički Rim. Masovni dolazak imigracijskog stanovništva prožetog tradicionalnom kulturom koju još uvijek obilježavaju prirodne hijerarhije, pokoravanje žene i dužno poštovanje prema starima, predstavlja povijesnu šansu za moralnu i obiteljsku obnovu Europe, otvara perspektivu jednog novog zlatnog doba za stari kontinent. To stanovništvo katkada jest kršćansko, ali najčešće je muslimansko, to treba priznati.
Početak:
„Svih onih godina moje žalosne mladosti Huysmans mi je ostao suputnik, vjeran prijatelj. Nisam nikad imao sumnji, nisam nikad bio u iskušenju da odustanem, niti da se okrenem kakvoj drugoj temi. Čekao sam dugo, okolišao dokle god se dalo pa i malo više od toga, a onda sam jednog lipanjskog poslijepodneva 2007. pred komisijom sveučilišta Paris IV-Sorbonne obranio doktorski rad: Joris-Karl Huysmans, ili izlazak iz tunela. Već sutradan ujutro (ili možda još iste večeri, ne mogu tvrditi, samotna je bila ta večer doktorata, i jako alkoholizirana), shvatio sam da je jedan dio mog života upravo završen, i to vjerojatno onaj najbolji.“
Završetak:
„Pomalo kao što se prije nekoliko godina dogodilo s mojim ocem, i meni bi se ukazala nova prilika, i to bi bila prilika za drugi život, bez puno veze s onim prijašnjim.
Ne bih imao za čime žaliti.“
Post je objavljen 26.09.2019. u 14:55 sati.