Postoji malo stvari kojih me iskreno strah.
Vecinu sam ih nadrasla.
Primjerice, strah od igli i ostrih predmeta.
Prilicno visoko je kotirao na listi.
Negdje tamo s 18 godina uhvatio me inat.
Postala sam dobrovoljni davatelj krvi i ostala sve dok mi to nije bilo izricito zabranjeno zbog lijekova.
Danas sam se srela sa jednim uplasenim stvorenjem.
Jos je mlada. Ali ima strah od doslovce svega.
Ne mogu zamisliti kako je zivjeti tako.
U vjecnom strahu. Svakog dana, svakog trenutka.
Ne znam kako pomoci.
Pokazati joj da je svijet lijep.
Pokazati joj da nekad moras riskirati.
Izaci van svoje zone komfora.
Napraviti taj korak.
I shvatiti da hrabrost nije odsutstvo straha, nego nacin na koji se s njime nosis.
Post je objavljen 26.09.2019. u 11:57 sati.