Ulicom koju sam prolazila nebrojeno puta odjekuju tihi udarci mojih gleznjaca. Stiscem se pod kisobranom. Promatram odsjaj ulicnih svjetiljaka u lokvicama i mokrim kamenim plocama.
Jesen je tu. Miris vlazne zemlje i promocenog lisca. Osjet dodira prohladnog povjetarca. Bas kao davnih jeseni kad sam istim putem prolazila kao srednjoskolka.
Tada jos nisam znala diviti se ljepotama malih stvari. Uvijek ocekivala nesto veliko. Sva djeca imaju to cudjenje, a s vremenom zaborave...
Ponovno sam naucila... Cuditi se i diviti se.
Ostati zaprepastena ovim prekrasnim trenutkom.
Ostati zaprepastena ljepotom Jeseni.
Post je objavljen 26.09.2019. u 07:02 sati.