Vjerujem da je Bora Đorđević mnogima sa ovih naših prostora mrzak, iako su mnogi i imali i rado slušali njegove ploče iz osamdesetih godina, kada je „Riblja čorba“ bila uz Bijelo Dugme možda najpopularniji bend u Jugoslaviji. No, ne želim pisati hvalospjeve ni kritike njegovoj muzici, a ni njegovim političkim stajalištima, već – osvrnuti se na njegovu prethodnu inkarnaciju, u kojoj je vjerovali ili ne – bio holivudski glumac imenom Richard Dix.
Mlađi čitatelji bloga se ni ne sjećaju Bore Đorđevića iz 80tih i njegovih pjesama. No, ako ste gledali seriju „Bitange i princeze“ zacijelo se sjećate scene kada Hrastek i Friščić odlaze na koncert „Čorbe“, te upravo tada svira „Kazablanka“. Dakle, pitanje iz naslova je riješeno – reminiscencija na prošli život kada je Bora bio glumac u Hollywoodu, istina ne tako uspješan kao Bogart. („Al' samo jedan Hamfri Bogart“) Pjesme nastaju podsvjesno, odnosno tekstovi pjesama. Isto je tako slučaj sa Ferry-jem, koji je također posvetio Bogartu pjesmu „2 HB“, sa stihovima „Here's looking at you kid“, poznatom frazom iz filma „Casablanca“ (on je inkarnacija holivudskog glumca Johna Barrymore-a). Dakle, očito je da postoji nešto mistično, neobjašnjivo, kako je to rekla Bergman, vezano za film „Casablanca“. Očito je da su mnogi postali naprosto opsjednuti tim filmom, pa i sami holivudski glumci.
Humphrey Bogart i Richard Dix sreli su se jednom u ovom životu, ali naravno nisu prepoznali jedan drugog, kao bivše holivudske kolege. Kada je „Riblja čorba“ svirala u Puli 1985. godine, Bora je navratio prije koncerta u kasino, gdje sam radio kao krupije, i to – baš za moj stol. Nekako kada su nam se sreli pogledi, imao sam osjećaj kao da znam tog čovjeka odnekud. Jedno par puta je odigrao, te izgubio sve. Nekako mi se učinio tihim, skromnim, ne onakvim kako ga znamo sa televizije. Bio je sa suprugom (ako se dobro sjećam), i samo je promrmljao nešto kao „sada smo ga uprskali“, kada je izgubio, te nakon kratkog vremena otišao.
Richard Dix je bio šest godina stariji od Bogarta i počeo je karijeru ranije, u doba nijemog filma. (Možda je snimio neki film sa prethodnom inkarnacijom moje nećake, Blanche Sweet, koja je bila jedna od najvećih glumica nijemog filma.) Iako nije bio tako slavan kao neki drugi glumci njegovog vremena, ipak je doživio nominaciju za „Oscara“, 1931. godine, za film „Cimarron“. Nastupao je najviše u westernima. Tumačio je likove poznatih junaka divljeg Zapada Wild Bill Hickoka i Wyatta Earp-a.
Bio je oženjen dva puta. Vjerujem da sve zanima tko su inkarnacije njegovih dvaju supruga. Prvo je bio u braku sa Winifred Coe. Njezina je inkarnacija Biljana Šević, s kojom je Bora bio u vezi u ovom životu samo šest mjeseci (i kojoj je posvetio pjesmu „Ostani đubre do kraja“). Dix i Coe bili su u braku od 1931. do 1933. godine. Druga supruga Richarda Dix-a zvala se Virginia Webster (u brak su stupili 1934) i njena je inkarnacija Aleksandra Savić, druga Borina supruga u sadašnjem životu. Bračne partnere razdvojila je Dixova smrt 1949. godine, od posljedica srčanog udara. Dakle, druge dvije Borine supruge vjerojatno nisu bile s njime u prethodnoj inkarnaciji, već u nekoj još ranijoj (ranijima), pretpostavljam.
Ljudi se čude kada neki muškarac oženi 30 godina mlađu ženu, i tumače to naprosto kao da je to „zbog love“ i slično, međutim navedeni primjeri kazuju da se ustvari radi o srodnim dušama koje se sreću, bez obzira na razliku u godinama ili visini (kada je žena viša od muškarca, npr. mogu reći da se ženi sviđaju niži muškarci). Nadam se da sam uspio uvjeriti bar dio čitatelja bloga u to, koji je faktor presudan za ulazak u ozbiljnu vezu, odnosno brak.
Post je objavljen 25.09.2019. u 17:22 sati.