Dana 21. lipnja slavi se po katoličkom kalendaru sv. Alojzije (Gonzaga), svetac zaštitnik studenata. Rođen je 1568. godine u obiteljskom dvorcu, koji se nalazio između Brescie i Mantove (pokrajina Lombardia u Italiji). Umro je 1591. godine, sa navršene svega 23 godine.
Jesam li ja doista inkarnacija Luigi-ja Gonzage? Dugo vremena sam razmišljao da li da objavim ovaj post ili ne, jer nisam bio posve siguran. No, nekako u zadnje vrijeme postajao sam sve uvjereniji u to, da sam bio Luigi Gonzaga, koji je živio u drugoj polovini 16. stoljeća (ova je inkarnacija između kralja Edwarda VI i kneza Fridriha V). Možda sam svoj blog nazvao podsvjesno „Moje duhovne vježbe“, po uzoru na Loyolu i njegove „Duhovne vježbe“?
Biografija sv. Alojzija Gonzage veli da je njegov otac htio da mu sin postane vojnik, te je njegovo vojno osposobljavanje rano započelo. No, slučaj je htio da u mladoj dobi pročita knjigu o jezuitskim misionarima u Indiji. Odlučio je čvrsto da će i on postati misionar, te je davao poduku iz katekizma mladim dečkima u Castiglione-u tokom ljeta. Već je zarana usvojio asketski stil života.
Luigi-jeva majka se složila sa sinovim zahtjevom da se pridruži jezuitima, no njegov otac to nije mogao prihvatiti. Ako sin postane jezuit, on će se morati odreći prava na dobit od imanja, i također statusa u društvu. U studenom 1585. Alojzije se bio odrekao prava na nasljedstvo. Otišao je u Rim, a zbog svojeg aristokratskog porijekla (majka mu je bila iz familije della Rovere), imao je pravo na audijenciju kod pape Siksta V [inkarnacija Nevio Šetić]. Isti je mjesec pozvan u jezuitski novicijat po nalogu generala reda Claudiusa Acquavive [inkarnacija Dino de Laurentis]. Bio je zamoljen da malo ublaži svoj asketizam, zato jer je narušavao odnos sa drugim novacima; oni su ga smatrali teškim za komunikaciju, zato jer je bio sklon samo-izolaciji.
Godine 1587. dao je tri religiozna zavjeta - čednosti, siromaštva i poslušnosti. Naredne se godine zaredio i započeo studij teologije. Godine 1590. imao je viziju, u kojoj ga je arhanđeo Gabrijel posjetio i saopćio mu da će umrijeti u roku od godine dana. I odista, slijedeće je godine izbila pošast kuge u Rimu. Jezuiti su bili otvorili bolnicu za one pogođene teškom bolešću, i Alojzije se dobrovoljno javio da radi ondje. Iz straha da ga ne izgube, dozvolili su mu da radi samo na odjelu gdje su bili oni, koji nisu bili žrtve kuge. No, tamo se našao, ispostavilo se, čovjek koji je ipak bio zaražen, tako da je u ožujku 1591. Alojzije počeo pokazivati simptome teške bolesti.
Dok je bio bolestan, razgovarao je više puta sa svojim ispovjednikom, kardinalom Robertom Bellarminom [inkarnacija Neven Jurica]. Alojzije je imao još jednu viziju, rekavši svom ispovjedniku da će umrijeti na osmi dan nakon Tijelova. To je značilo na dan 21. lipnja. To se zaista i obistinilo, i nešto prije ponoći toga proreknutog dana Alojzije je izdahnuo, prethodno dobivši sakramente od kardinala Bellarmina.
Mnogi se pitaju kako je moguće 'pomiriti' inkarnaciju osobe u kojoj je živio kao svetac i drugu, u kojoj je živio kao preljubnik i alkoholičar. U toku dugog ciklusa inkarnacija sve je moguće, pa i takove varijacije. Mada ima naravno slučajeva kada osoba iz jedne inkarnacije u drugu živi u dubokoj religioznosti i pokori, isto tako ima slučajeva, kada je osoba sklona asketskom životu, kao i provodu i razonodi. Ponekad se to zbiva i u samo jednom životu, u različitim fazama – u mladosti jedan životni stil, u zrelom dobu drukčiji.
Post je objavljen 25.09.2019. u 17:13 sati.