Čitam komentare za ovu knjigu i vidim jednima se sviđa, dok je drugi pljuju. Osvrte na drugim stranicama nisam čitala i ne znam kako kolegice dišu po pitanju ove knjige. Ni inače ne čitam osvrte. Očito je velika većina vas očekivala da će knjiga biti u stilu 50 nijansi ali nije i ostali ste razočarani. Budimo realni autorica ne može napisati još jedan hit u stilu 50 nijansi.
Nisam imala nikakva očekivanja vezano za knjigu i meni se knjiga sviđa. Nije za čistu desetku (na Goodreadsu sam joj dala trojku), knjiga je solidna, brzo se čita i ruku na srce čitala sam i lošijih knjiga.
Alessia dolazi iz konzervativne sredine, pola toga joj nije dopušteno, sada je slobodna u Engleskoj i može raditi što želi ali još uvijek ima zadršku i strah, što bi njeni rekli kada bi znali što ona radi. Iako je svjesna da su u Engleskoj ljudi puno otvoreniji ona je još uvijek mentalno u Albaniji i preispituje svoje postupke te koliko je to dobro ili loše.
Maxim je bogataš koji živi punim plućima, mimo svoje volje nasljeđuje titulu i brojne obaveze koje titula nosi. Alessija ga zove Gospodine ali iz posve drugog razloga, ne onog kojeg ste vi zamislile.
Ako gledate samu priču ima ozbiljnih elemenata od siromaštva,konzervativnosti,trgovanje ljudima i to sve upakirano u solidnu priču. Ja bi je okarakterizirala kao suvremenu verziju Pepeljuge, priča o lordu i čistačici Knjigu nisam uspoređivala sa 50 nijansi sive jer mi to nema smisla. Grey je sasvim druga priča, dok je ovo lagano ljetno štivo. Ima napetosti u njoj jer se pojavljuju i kriminalci. Istina nije se potrudila i poboljšala stil pisanja.
Mogla je biti malo kraća i po svemu sudeći moglo bi biti nastavaka. Svi koji još niste stigli pročitati preporučam da pročitate, ako ništa drugo iz znatiželje.