Ne volim "velike" riječi.
Nije da ih ne znam. Kroz dva desetljeća svog školovanja naučila sam ih i previše.
Nešto kroz slušanje, nešto kroz čitanje, nešto kroz istraživanje.
Naučila sam ih, da. Ali ih koristim samo kad je nužno.
Ne, nikako ne volim "velike" riječi.
Posebno one koje zvuče šuplje.
Kao da nema ničega iza njih.
Posebno kad se koriste da pokažu nekome da je lošiji.
I da je manje vrijedan.
Ne koristim "velike" riječi ako zbilja ne moram.
Koristim malene, poznate, otkrivene.
Nekad pune sunca i boja.
Riječi poput ljubav i sreća i mir.
Svega nekoliko slova. Naizgled razumljiva svima.
Zapravo su tek one najteže dokučive.
Što je nekome ljubav?
Što je nekome sreća?
Što je nekome mir?
Milijardu različitih odgovora na tri jednostavna pitanja.
To su prave velike riječi.
One koje dirnu u srce.
One koje izvuku osmijeh.
One koje pravilno izgovorene taknu ljude u dušu.
Post je objavljen 20.09.2019. u 16:32 sati.