Mrak sve ranije pada. Prošlo je deset.
Realna, Praktična i Posložena su otišle. Duhovite nije bilo, kreči stan. Ostale smo još samo Suosjećajna, Iskusna i ja. Lektiru koja nam je bila zadana preko ljeta (Ribari - Chigozie Obioma i Britt-Marie je bila ovdje - Fredrik Backman) smo obradile i odradile.
- Je li vam se žuri? Da još natočim? – pita Suosjećajna. Devedeset posto susreta smo kod nje u stanu, ona nema djecu, a njenog muža niti vidimo niti čujemo nakon što se zavuče u svoj brlog s kompjutorom.
Iskusna pogleda mene, jer sam vozač i o meni ovisi ta odluka.
- Toči. – kažem bez razmišljanja.
Nakon prve čaše Rosea sam na vodi, ali društvo je ugodno i ne ide mi se doma.
- Ana, što je s tobom i Filipom? – pita me Iskusna. – Danas dok smo veslali po Kupi primijetila sam da nešto ne štima, sori ak zabadam, ali imam šesto čulo za te stvari.
Iskusna je krsna kuma našem djetetu. Razvedena je.
- Imamo problema. – odgovaram. - Ozbiljnih problema. - dodajem.
Suosjećajna ostavlja praznu bocu vina u kuhinji nakon što je natočila sebi i Iskusnoj, i onda naćuljenih ušiju sjeda za stol.
- Što je bilo?
Ustajem se s čašom i odlazim si natočiti vodu.
- Jednog dana kad se skupa napijemo možda vam ispričam, ali ne večeras. – polu osmjeh mi titra na usnama, onaj umorni. Konkretne razloge zbog kojih se želim razvesti u ovom trenutku zna samo moja majka, a tako će vjerojatno i ostati.
Muž mi je obećao da neće počiniti samoubojstvo, ja sam mu rekla da ću ga zadaviti golim rukama ako ga počini, jer mojem djetetu treba otac. Još jako dugo mojem djetetu će trebati otac. I moj muž će tu odluku morati donositi iz dana u dan, baš kao što bivši ovisnik u svakom trenutku svojeg života donosi odluku da neće posegnuti za sredstvom svoje ovisnosti.
Privremeno cure poštuju moju izjavi i razgovor skreće u druge vode. Međutim, žensko je žensko, a znatiželja nesvjesno ruje. Stoga se razgovor uskoro nađe na temi bračnih odnosa.
- Primijetila sam u svim brakovima koje znam da zapravo žena vodi, ona odlučuje što treba što ne treba, nije važno na koji način imputira odluku mužu, i on gunđa ali na kraju napravi kako je žena rekla, a poneki i prizna da je tako bilo dobro, ili bolje. – kaže Iskusna.
- Da, npr. moj muž je pravi muškarac, i ja bi bez njega bila izgubljena, ali kad sve zbrojim, stoji ona da žena drži tri ćoška kuće… - nadovezuje se Suosjećajna.
S time se ne slažem pa iznosim svoje stajalište.
- Možda kad se živi u stanu, ali kad živiš u kući, ne bih rekla. On brine o hrpi toga o čemu ja nemam pojma, od popravljanja auta, registracije, struja, voda, kad krov curi, košnja trave, sto poslova koje ja ne radim. Kad kod mojoj mami nešto rikne, kvaka se potrga… prozori ne dihtaju… on popravlja, ne moj brat. Tako da to ispadne fifti fifti. Podjela poslova je ravnopravna. – slegnem ramenima.
Podjela poslova nam nikada nije bila problem, podjela poslova je uvijek štimala.
Iskusna započne prepričavati razgovor sa nekim kolegicama u kojem je jedna od njih izjavila kako je mislila da kad se netko voli u vezi da više nije potreban daljnji trud, da bi nakon toga sve trebalo ići lagano.
- Ali nema bez truda, veza da bi opstala …. moraš stalno raditi na njoj. Uvijek ima problema, ali treba ulagati u odnos. – završi, a Suosjećajna se složi s njom.
- Točno, ali ja sam se umorila od truđenja. Nakon petnaest godina truđenja meni je dosta. Voda mi je preko glave… ma do plafona. – žene znaju kako drugu ženu povući za jezik.
- Neka se sada on trudi… - kaže Suosjećajna.
- Ma briga me da li će se truditi, boli me briga što će raditi, želim samo svoja dva kvadratna metra mira i tišine. – i očistim ispred sebe dva kvadratna decimetra stola.
A onda se zaustavim, pogledam djevojke i kažem:
- Ja ću se sada ustati i otići do wc-a, a vi dotle nađite drugu temu.
Post je objavljen 20.09.2019. u 09:56 sati.