Veći dio svog mlađeg života provela sam misleći da moram biti savršena.
Zreliji dio mene potpuno jasno shvaća da je to nemoguće postići.
Dio mene se još uvijek vrti oko tog jednog te istog paradoksa.
Ja sam jedna od osoba koja jako dobro skriva svoje nesavršenosti.
Recimo, nikad me nećete u javnosti vidjeti bez šminke ili u kombinaciji odjeće koja ne odgovara.
Isto tako me na poslu nikad nećete naći nespremnu na bilo što da mi taj dan nabaci.
Spremam se gotovo opsesivno. Trošim na to jako puno vremena.
Nikad ne kasnim. Dolazim ranije i predviđam nepredvidivo.
Nisam rođena kao plavokosa i plavooka krhka djevojčica.
Nebo me stvorilo kao masivnu brinetu tamnih očiju.
Ali sam rođena s nečim drugim. Užasno brzo procesiram informacije.
Ako je smatram bitnom, izvrtit ću je u mozgu u tisuću varijanti.
Nekad i više. Vizualizirat ću je do boli sve dok je ne shvatim.
Karta je to na koju odavno igram. Još od početka mog dugog obrazovanja.
Shvatila sam da sam brža od ostalih u razredu još u osnovnoj.
Predviđala sam pitanja profesora i odgovarala prije nego su formirali pitanje.
Čisto zato jer sam mogla. Jer sam mislila da moram biti bolja.
Da moram biti savršena učenica.
U gimnaziji sam se našla u razredu superodlikaša.
Moj odgovor na to je bio još brže procesiranje informacija.
Išla sam na državna natjecanja i iz prirodnih i društvenih znanosti.
Ali to mi nije bilo dovoljno. Jer nisam bila savršena.
O godinama koje su uslijedile još uvijek nisam spremna pisati.
U osnovnim crtama, otkrila sam ljubav i zbog nje učinila nekoliko krivih koraka.
Sve se urušilo. Cijeli taj sistem, cijela ta slika...
Našla sam se kao prazna olupina nečega nedefiniranog.
Kao odraz u slomljenom zrcalu. Tek nakon svoje 24. godine sam se počela slagati.
I evo me sad, kako pokušavam napraviti odmak od svega.
Vidjeti što sam sve zapravo radila iz ljubavi prema tome,
A što iz ljubavi prema ljudima koji su od mene tražili nemoguće.
----------------------------------------------------------
Često tako u razredu tražim one izgubljene.
One koji misle da moraju biti nešto...
Često im pričam bajke.
Ne one o princezama i "živjeli su sretno do kraja života".
Drago dijete, ne moraš se truditi da budeš savršeno.
Ti to već jesi.
Pogledaj se dobro.
Nekoliko generacija zvijezda je umrlo da bi ti živjelo.
Unatoč svim vjerojatnostima koje to sprječavaju,
Ti postojiš. Ti živiš. Dišeš. Misliš. Osjećaš.
Misliš da nisi čudo?
Ti si savršeno.
Ti si savršen.
Ti si savršena.
Post je objavljen 19.09.2019. u 18:23 sati.