Nisi imao kamo pobjeći.
Stajao si, iznenađen i zbunjen,
uhvaćen u zamku od neizbrušenih dasaka,
držeći se grčevito za stupove snage,
koje drmusala sam prisutnošću.
Gledala sam te u oči, netremice,
zavarana sigurnošću da ne znaš tko sam.
Zarobila sam te raznobojnim svjetlima,
pogledom milovala tvoju nemoć
i opijenost pri prepoznavanju odlagala
u ladice srca, duše, i sjećanja.
Nisi imao kamo pobjeći. A zašto i bi?
Ti nemaš ništa s mojom zaluđenošću tobom.
Ti nemaš ništa sa žudnjom,
s potrebom da ljubim ti žilu na vratu,
sa željom da do jutra slušam kako dišeš.
Ipak, jesi li se prepoznao
u mojemu dahu?
Govori: Meliha Miljević
Post je objavljen 16.09.2019. u 23:29 sati.