Marketing
Vel'ka Paklenica, grand finale
Evo, dragi @svi,
treći i završni post o ljetošnjem izletu i šetnji Velikom Paklenicom.
Mi smo osobe skromnih zahtjeva,
nas veseli i to malo što smo prošetale, te par tih strmina savladale ,
i prema gore i prema dolje.
(Ne zna se što je nezgodnije, svaka opcija iz svojih razloga.)
Kao što rekoh u prvom dijelu,
dijete se na Tronu slikalo pri usponu,
a majka guska (tj. ja, trenutni najčešći naziv) na povratku.
Eto ga:
Ona slika mene, ja slikam nju:
Umor, nalazimo se pred sam završni spust,
popijemo vodice (izvorske) i otkoturamo se dolje.
Francuzi nas pretiču/preguravaju se bezobrazno,
uskoro, kad se počne sitno kamenje ruliti pod nogama, neće više tako bahato.
Sunce je prešlo na drugu stranu neba,
ovdje gdje su stjene vilovito visoke,
već postaje sjenovito....
Strmo, sklisko, zeznuto, ljudi sa puno boljom obućom od naših običnih tenisica su žestoko proklizavali ovuda.
Mora se paziti, i za kraj kad si umoran, nije neka zabava to spuštanje....
Nakon što smo savladale kameno spuštanje,
došlo mi je da ko Papa poljubim običnu, MEKANU, zemljanu ravnu stazu.
Na tom platou je kafić,
pala je normalna kava
U iščekivanju konobara
dijete se frče nad cjenikom pića
(morala sam na kraju po njega unutra,
zaigralo se derle na mobitelu)
Između dva suncobrana
Kafić je ujedno ulaz/izlaz (jedan od dva) u tzv. Titove tunele,
koji su građeni za vojsku u Titovo doba, naravno.
Kaže mi majka da joj lokalni frendovi kažu
da je to bila tako dobro čuvana tajna da ni lokalci nisu imali pojma da se to gradi.
Vjerojatno samo podobni.
Spremište oružja i skrivačnica,
za potrebe igre skrivača, samo za odabrane.
Sad je to muzej,
ušle,
prošle , izašle,
ali nismo imale volje/snage/živaca pogledati dokumentarac koji se prikazivao unutra,
u nekoj sali veličine manje kinodvorane.......
Nakon divotne prirode, to bi bilo vrlo unazađujuće.
Za kraj,
ostavila sam fotke nekih ljudi kako se penju po stijenama.
Toliko sam ih slikala dok smo pile kavu
da sam poslije na fotkama
(tek tad haha!)
uočila da mi žena maše :))
Valjda joj je bilo zabavno koliko sam buljila.
Dakle, nađete čovjeka,
to je žena,
a ovo niže desno je smokva s koje je jela smokve dok se penjala :))
što je kasnije i dovikivala trećoj osobi kad se penjala do nje uz smokvu :)).
a druga osoba,
ne bi čovjek rek'o
je iznad nje,
ako pogledate,
štrik vodi uglavnom gore iznad nje,
i poviše je jedan muškarac!
Malo iz bližega
Dakle, od žene na dnu, za konopcem ravno gore.....
Jednostavno sam fascinirana
Eto, s velikim veseljem privodim ovu priču kraju,
i do nekog drugog puta,
ostajte zbogom!
Nadam se da će iduća reportaža iz Velike Paklenice
svakako sadržavati - skokove u vodu. :D
Bonus:
Bonus track:
iz suite Moja majka guska, vrlo prikladni Vilinski vrt
Post je objavljen 16.09.2019. u 20:42 sati.