Ljubav po spoznaji čovjeku daje onoliko koliko možemo nositi
- nakon Starog zavjeta dolazi Novi zavjet pa bi ovim postom
naglasio neke bitne razlike među njima:
Stari zavjet naglašava prvu božansku Osobu, Oca, a sveto
Trojstvo samo je blago naznačeno. U prva tri stiha Knjige
Postanka čitamo da je Bog stvorio nebo i zemlju, njegov je
Duh lebdio nad vodama i Bog je govorio (Riječ = Sin).
Novi zavjet naglašava tri bitne razlike u odnosu na Stari zavjet:
Ovdje nam Bog izravno progovara kroz Isusa te u Isusu iz Nazareta
Bog i neposredno djeluje u svijetu. Sveti Pavao to formulira na način:
"... konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu" (Heb 1,2).
Nadalje u Novom zavjetu terminološki Bog Jahve postaje Abba –
Otac, Židovi po svom nauku nisu smjeli izgovoriti ime "Jahve". Ali
Isus nas uči da ga smijemo nazivati Ocem.
Novi zavjet po Isusu naglašava da Duh Božji prebiva u ljudima.
Isus obećava svima koji u njega vjeruju da će im dati Duha
Branitelja i Tješitelja koji će ga/nas učiniti Božjim sinovima i
kćerima i taj isti Duh Božji prebiva u nama!
Tek u novije doba naglašava se značenje Presvetoga Trojstva
koje djeluje u jednoj naravi Boga u kojem postoji zajedništvo
Oca, Sina i Duha Svetoga. Istovrtemeno o Bogu postoji i onaj
drugi naglasak u različitosti triju Osoba, pa je prema tome
sveto Trojstvo istodobno i slobodno zajedništvo triju božanskih
Osoba.
Prema razvoju spoznaje (daje nem se znanja koliko možemo
„nositi“) vidi se da Bog nije statičan, te da je On u sebi pokretačka
dinamična ljubav, jer on i jest "Ljubav" (1 Iv 4).
Presveto Trojstvo dakle postoji od vječnosti. Bogu stoga ne treba
nikakav svijet pored sebe. On je dovoljan sam sebi, ali je stvorio
svijet u ljubavi i slobodi. Stvorio je svijet i povjerio ga čovjeku u
ljubavi i slobodi čovjeka, na svoju sliku Ljubavi da po ljubavi vlada
i bude zato odgovoran.
Svaki čovjek zato osjeća svoju savjest kao moralni zakon u sebi
prema kojem se piše naša knjiga života. Knjiga života naglašava
se prvenstveno u naknadnim objavama ili porukama Neba, i u nju
stane sve ono što čovjek učini ili propusti učiniti za života.
Naša spoznaja o Bogu ili Svetom Trojstvu izravno utječe na naš
napredak u vjeri što je ključno za nas da je naša vjera, iako
posve osobna, čvrsta onoliko koliko je utemeljena u istini.
Poticaj za razmišljanje - neka bude popraćen ovim stihom:
"O, Trojice preblažena,
Praizvore stvorenja svih,
Počelo svega stvorenog,
I bića sviju ljepoto!"
(Himan iz Časoslova)
Post je objavljen 16.09.2019. u 10:10 sati.