Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/demetra1

Marketing

Samo to

Obećanje ili dati riječ možda ne izgleda isto, ali u konačnici svodi se na isto jer ako ste nešto obećali onda je red da obećanje i održite jer u protivnom što ste? Nekada se nisu pisali ugovori, a mnogi se još niti danas ne piše između poštenih ljudi. Stisak ruke i dana riječ je važnija i vrjednija od pisanog ugovora bila nekada. No kako je danas među nama koji koristimo jako puno riječi u ovom virtualnom životu? Znači li nama išta obećanje, dana riječ ili smo spremni nakon izrečenoga sve pomesti pod tepih? Vjerujem da će svi odmah reći kako ne nismo mi takvi, a moje najnovije iskustvo govori upravo suprotno. Čekajući godinama obećano, uz poneki put pitanje hoće li se ostvariti odjednom doživjeh položaj na totalni ignor. Nisam nikada tražila nikakvu satisfakciju za pomoć koju sam pružila, ali kako sam odgojena da se obećanu riječ treba poštivati i obećano izvršiti, možda kao nadobudna, očekujem da i drugi imaju iste manire. No eto u ovim poznim godinama doživjeh saznati kako je stvarna ona izreka: „ Obećanje ludom radovanje“, pa sada mogu sebe gledati kao ludu, ili ipak ne? Mislim ne, nisam ja luda jer i dalje ću obećano izvršiti, a svi koji žive po tom da je obećanje ludom radovanje su ljudi bez karaktera, bez morala, bez empatije, osobe koje ne znaju što je lijep život.
S obzirom na moje inzulte dešava mi se zaboravnost u raznim područjima, ali svima kojima nešto obećam obično kažem, ako se ne sjetim, svakako mi spomenite, pa i više puta. Jer trebali bi znati kako nije jednostavno živjeti sa obrisanim područjima za koncentraciju kada vam već nakon nekoliko minuta nestaju zadnje informacije. Zbog svega toga sve više bilježim u agendu po datumima što i kada i gdje treba nešto obaviti. I za kraj, zašto ovaj post? Osjećaj povrijeđenosti, samo to.

16.09.2019.

Post je objavljen 16.09.2019. u 09:42 sati.