Pregled posta

Okcitanske skice

Baš šteta što se blogosfera uskoro zatvara. A skroz samo što nisam krenuo vam mnogo pisati o raznoraznim intrigantnim temama... no "oh well..." kako bi rekli američki urođenici, što se tu može... :-P

Recimo pitanje, ako bi se takvo postavilo, o tome što ima zanimljivo u Okcitaniji. Pa ima nekoliko stvari zapravo!
Ali kako imamo malo vremena, par skica će morati dostajati.

Prešavši most na rijeci Agout prešao sam svoj Rubikon.

dvojezični natpis napominje da misterijski jezik okcitanskih trubadura još nije mrtav usprkos višestoljetnim naporima francuskoga unitarizma.

cvatu hortenzije, ili kako se na francuski reče fleur de hortenzie :-D

manastirski park, omiljeno mjesto za čitanje knjiga i kontemplaciju u trenucima predaha i u dugim ljetnim večerima.

rijeka Agout, zastrašujuća, moćna rijeka, a istovremno toliko sporog toka da neupućen u geogragfiju promatrač jako teško bi zaključio u kome smjeru točno teče!

tek ovakve štengice uklesane u stjenovitu obalu mogu čovjeka spustiti do vode, do šipražja gdje rado se gnijezde ondatre.

pogled kroz prozor isposničke ćelije. Iako je ćelija sama po sebi legitimna isposnička, udomila je ovoga ljeta i jednoga diletanta koji nema veze s isposništvom, ali to je tako, diletanti nađu, u svojoj objesti, načina ušuljati se kojekuda i to treba promatrati strogo odvojeno i individualno od čiste svetosti mjesta kao takvog.

zgrade samostanskoga kompleksa Nalanda

U večernjim šetnjama do seoskog groblja i pored vinograda sa svemirskim stablom.


Gospodo monasi, posjedimo na časak ispod stabla.
-- Buddha

...2500 godina kasnije

Divote ruralne Francuske su velike. Kao što sam već lani naslutio na francuskoj etapi Camina, u šetodnevnoj podpirenejskoj šetnji od Lourdesa do SJPDP-a, to sam se i sada uvjerio na valovima polja i šuma Languedoca.
No o tome možda više neki drugi puta. Možda bi mogao pisati i o tome kako sam sretnim spletom okolnosti promatrao prolazak Tour d'France kroz gradić Lavaur, a što je za mene kao wannabe biciklista bio vrlo emotivan trenutak... iako nisam na miru s time što se radilo o par sati čekanja kraj ceste, a onda su prozujali kao jato čvoraka za manje od deset sekundi :-O
A možda bi se moglo i o tome tko su bili katari i albigenzi, kakvi su to bili misteriozni srednjovjekovni europski kršćanski "budisti" i da li je upravo njihova krvna žrtva posvetila svetu okcitansku zemlju da bude ono što je danas i što će tek biti u budućnosti...
Ali naravno, možda neće biti drugog puta, jer blogosvršetak je blizu... stoga pamet u glavu, samo racionalno i bez prevelikog uzbuđivanja!

:-O

Post je objavljen 12.09.2019. u 00:15 sati.