Vidili smo u komentarima na jučerašnji post, kolike je posljedice na naše svekoliko pučanstvo, a poglavito na pripadnike blogerske zajednice, ostavio život u totalitarnom sustavu.
Dakle evidentno je da gotovo svi oni suštinski ne razumiju demokraciju i vladavinu prava, iz svakog pojedinog njihovog komentara izvire totalitarni karakter, i nedostatak sluha za pravdu i pravednost.
Dakle moremo zaključit, da je pokojni Bušić bio u pravu kad je u svome oproštajnom pismu govorio o Platonovoj špilji, jer eto iako smo tisućama života platili slobodu i demokraciju, vidljivo je da kolege Blogeri i najdraže nam blogerice, kad im se ista ponudi na pladnju hrle u naručje totalitarizmu u kojem su odgojeni.
Zato bi kako bi neke nove generacije koje dolaze, pošto ih je nemoguće oduzeti roditeljima koji će izvršit poguban utjecaj na njih, trebalo u sklopu škole za život ili kako god će se to zvati, učiti prije svega demokraciji, njenim osnovnim principima; poštivanju volje većine, poštivanju zakona, institucija, demokratskim pravima i obvezama, jer je evidentno da ih doma tome nema ko naučiti.
Veliki problem je naravno kadar koji bi ih tome podučavao, jer je postojeći trajno oštećen životu u totalitarizmu, ili odgojem u totalitarnoj sredini.
Možda onda kad neki novi budući bloger u postu ponudi referendum kao sredstvo iskazivanja volje većine, u komentarima barem neko bez straha prihvatiti i takvu mogućnost, a ne ko u prispodobi o Platonovoj špilji na sami spomen demokracije trčat u naručje smrdljivog trulog ali tako poznatog totalitarizma.
A ko zna, možda kad bi prihvatili demokraciju, onako istinski je prigrlili, i moć od totalitarizmu sklonih elita, uzeli u svoje ruke, možda bi nam svima bilo bolje, za početak bi bilo nužno da osvijestimo, da nije problem u njima nego u nama, da smo mi jednako oštećena roba, koja je u stanju ne poštivati volju većine, ne zato što je pogrešna, nego jer nam se ne sviđa.
U normalnom Svijetu naime postoje ljudi koji su recimo protiv vjeronauka u školama, i protiv pobačaja, kod nas nema takvih jer je desetljećima njegovana tradicija odlaženja po mišljenje u komitet tako duboko ukorijenjena da i najbolji među nama ustuknu pred slobodom.
Demokracija je doduše manjkava, zna iznjedriti kojekakve budale i budalaštine, ali ako se osvrnemo oko sebe vidit ćemo da su zemlje u kojima se ukorijenila, daleko prosperitetnije nego li su to one u kojima sv vladali veliki vođe, najveći sinovi naroda i narodnosti, ajatolasi, proroci, i komiteti.
Obzirom da od demokracije jednako zaziru fašisti i antifašisti, kao i nositelji drugih vrsta poremećaja, mora biti da je nešto dobro u njoj, pa bi joj eto za promjenu mogli dati priliku, sinovima i kćerima komunista i lažnim faljen Isus kršćanima, uprkos.
Post je objavljen 11.09.2019. u 09:20 sati.