Išla sam na feštu, a ljudi su mi kvocali da imam obojati kosu.
Najglasnije su bile žene koje me zapravo najmanje gledaju, bivša kolegica i mama.
Te sijede, pa vidi koliko ih ima, kako strše, kako loše izgledaš, ovo, ono.
Uvrijedila sam se. Stalno nešto s tom mojom kosom, godinama me žene tlače da bi trebala biti više ovakva
ili onakva, a sad još ovo. Je li to neki poremećaj, pokušavanje kontroliranja tuđe kose?
Tako uvrijeđena mjesecima sam se durila. No kako se približavao datum, prepala me jedna tvar- fotke.
Otišla sam se obojati, prvi put u životu. Nakon što sam mjesecima svima u sebi ( a i naglas) govorila grozne stvari svaki
put kad bi me gnjavili oko toga.
Sjedila sam s ručnikom oko vrata i frizerkinom kombinacijom boja 3, 5 i 7 (6%, 25minuta) na glavi, pokušavajući pročitati
Cosmo i čudeći se kako je užasno glup. Boja mi se čini malo pretamna, ali ispala je dobro- nitko nije primijetio da sam se
farbala. Osim gnjaviteljica, naravno.
Na slikama je također ispala dobro, baš kao i 3 kile šminke koja je (meni) uživo izgledala izrazito uočljivo.
Sad sam odradila sve uljepšavanje i mogu se opustiti. Ali zapravo ne mogu, jer me stalno strah na što će ličiti boja kad dobijem izrast.
Post je objavljen 11.09.2019. u 09:14 sati.