Kada sam nedavno pisao o Bjerknesu i Makow-u, dvojici autora židovskog porijekla, bio sam se sjetio i Normana Finkelsteina (66), američkog politologa i autora također židovskog porijekla, čije je primarno polje istraživanja, pored izraelsko-palestinskih odnosa također i politika vezana uz holokaust.
Već godinama unatrag, bio sam pročitao Finkelstein-ovu knjigu „Holocaust Industry: Reflections on the Exploitation of Jewish Suffering” iz 2000. godine. U knjizi je bilo objašnjeno zašto se o holokaustu uglavnom šutjelo sve do 60tih godina prošlog stoljeća; zašto je američko-židovska elita do tada bila ‘zaboravila’ na nacistički genocid.
‘Industrija holokausta’, prema Finkelsteinu, izbila je u prvi plan tek po iskazivanju vojne dominacije, u uvjetima nastalim po trijumfu u izraelsko-arapskom ratu 1967. godine. Taj termin, koji nekome može djelovati čudno, ima dvostruko značenje. S jedne strane, da osigura državi Izrael vječiti status žrtve, a sa druge, da se osiguraju dovoljno velika novčana sredstva od Njemačke i Švicarske, na ime ratnih reparacija.
S tim u vezi, ranih 50tih godina Njemačka je ušla u pregovore sa židovskim institucijama, te potpisala sporazume. Bilo je plaćeno [do izdavanja knjige] preko 60 milijardi dolara. Finkelstein je implicitno optužio židovske elite da su se okoristile sredstvima za vlastito bogaćenje, a da su stvarnim preživjelim logorašima (kao što su Finkelsteinovi roditelji) pripale samo mrvice. Navodi, među ostalim, primjer Laurence-a Eagleburgera, predsjednika komisije za isplaćivanje odšteta iz doba holokausta. On zaradi za 4 dana što je moja majka dobila za šest godina patnje pod nacističkim režimom, piše Finkelstein. Članovi židovske elite poput Eagleburgera potraživali su enormne iznose na ime ratnih odšteta, te finansijska namirenja od Njemačke i Švicarske, no novac je onda odlazio odvjetnicima i institucionalnim glumcima involviranim u njihovom pribavljanju, umjesto stvarnim preživjelim sudionicima Holokausta, zaključuje Finkelstein.
Što se tiče re-inkarnacije…
DA LI JE NORMAN FINKELSTEIN INKARNACIJA EMERSONA I KANTA?
Već na prvi pogled slika Normana Finkelsteina djelovala mi je nekako simpatično, i imao sam osjećaj „I've seen that face before“. Međutim, ni pored najbolje volje nisam ga ranije mogao povezati sa nekom značajnijom osobom iz povijesti. I tek nedavno mi je sinulo – radi se o inkarnaciji američkog mističnog filozofa Ralpha Walda Emersona! Njihove dvije fotografije iz poluprofila pokazuju doista veliku sličnost.
O Ralphu Waldu Emersonu sam bio pisao u svojoj knjizi “Od Zaratustre do Kena Wilbera”. Američki pjesnik I esejist Ralph W. Emerson rođen je u Bostonu, Massachussetts 1803. godine. Upisao se na Harvard kada mu je bilo 14 godina, a nakon diplomiranja je neko vrijeme podučavao u privatnoj školi. Kasnije je upisao svećeničku školu, te je 1829. postao svećenik. Propovijedao je u unitarijanskim crkvama Massachussettsa i Nove Engleske. Godine 1832. bio je napustio svećenički poziv, te započeo novu karijeru, karijeru predavača.
Počeo je vrlo ozbiljno proučavati literaturu, knjige na raznim jezicima, uključujući recentne znanstvene publikacije, kao I nove prijevode istočnjačkih religija, isto tako I djela iz povijesti I književnosti. Njegove biografije vele da ej poseban interes pokazivao za djela Immanuela Kanta [da li je možda bio I njegova inkarnacija?] Godine 1836. bio je objavio prvo djelo, naslovljeno “Nature”.
Emersonovo predavanje An American Scholar (1837), kritika je američke ovisnosti o europskoj misli. Emerson pledira za stvaranje nove književne baštine, pa je njegov govor bio prozvan intelektualnom Deklaracijom nezavisnosti. Slijedeće, 1838. godine on drži kontroverzni govor na Harvardu, kojim osporava vrijednost historijskog kršćanstva i službenih crkava. Emersonov istup apologija je njegove transcendentalne filozofije, te ne-personalnog viđenja Boga. Ralph W. Emerson možda je najpoznatiji po svojim zbirkama eseja, objavljenim 1841. i 1844. godine. Među njima se osobito ističu ogledi „The Over-Soul“ i „Self-Reliance“.
Poznato je da je Humphrey Bogart veoma cijenio Emersona, a i ja, u ovoj inkarnaciji također ga cijenim. Još jednom ću ponoviti da sam napravio muzičke adaptacije za njegove dvije poeme, „Good-Bye“ i „The Past“. (Nadam se da će mi netko pomoći, da ih snimim, kako spada.)
Post je objavljen 09.09.2019. u 17:26 sati.