Mnogi naši, s pravom, revoltirani građani, braniteljske udruge pa i Vlast, većina iskreno, a neki farizejski, zbog svojih interesa, traže ispriku gospodina Milorada Pupovca, zbog optuživanja Hrvatske da postaje ustaška država. Ne znam da li sam jedini, ali čvrsto držim da je to nepotrebno .Ne mislim da bi ona bila iskrena i da bi imalo promijenila njegov stav o navedenoj problematici. Hrvatska s njom ne bi ništa dobila.
Isprika ima dva temeljna značenja: jedno je molba za oproštenje (da grijeh bude oprošten, “ispričan”), a drugo je opravdanje greške.
Da li netko zaista, naivno, misli da gospodin Pupovac smatra da je učinio grijeh? Prosuđujem da misli da je za srpski narod učinio ; ne zna kakvo, herojsko djelo. Promišljam, baš suprotno.
Opći dojam o ponašanju gospodina profesora dobih od jednog, visokoškolskog, poznanika s Filozofskog fakulteta u Zagrebu: pametan, intelegentan, fin, pristojan, uglađen, ugodan u komunikaciji, pravi kolega. Nisam pitao da li je vjernik. Da je, predložio bih mu spoved.
Sakramentom pomirenja ili ispovjedi mirimo se s Bogom s kojim smo zbog svojega grijeha prekinuli odnos te možemo ponovo zaživjeti životom u punini.
Pišući ovaj tekst sjetih se riječi blagopokojnog, uzoritog kardinala dr. Franje Kuharić, o grijehu struktura. Žao mi je što se još do danas ništa nije promijenilo.
Branko Smrekar
U Brdovcu;30. kolovoza 2019.
Post je objavljen 06.09.2019. u 19:09 sati.