Historijskom zborniku, vol. 66 NO 1. 2013., pregledah izvorni znanstveni rad, članak, UDK 314.148(497.5)“18“, suvremenog hrvatskog povjesničara, redovitog profesora na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr.sc. Petra Korunić, pod naslovom:
HRVATSKO STANOVNIŠTVO 1802. GODINE
U to vrijeme Srpska pravoslavna crkva, se na Hrvatskim područjima, ne spominje. Spominju se samo vjernici pravoslavne vjere.
Popisni podatci to zorno prikazuju:
3.1.1. Naselja i stanovništvo civilne Hrvatske 1785/87. i 1802. godine Tabela br.1 str.59.
3.1.2. Naselja i stanovništvo civilne Slavonije 1785./87. i 1802. godine Tabela br.2 str.59.
3.2.3. Civilna Hrvatska 1802. godine: vjerske strukture Tabela br. 8 str.66.
3.2.6. Civilna Slavonija 1802. godine: vjerske strukture Tabela br. 11 str.66.
4.4.12. Vjerske strukture u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji 1802. godine Tabela br. 25 str.90.
4.4.13. Vjerske strukture u Vojnoj krajini 1802. godine Tabela br. 26 str.91.i92.
Ukazom Prijestolonasljednika Aleksandra,1942. godine, donesena je odluka o stvaranju Autokefalne, ujedinjene, srpske pravoslavne crkve u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Pritom je, nakon duge povijesti, ukinuta Hrvatska pravoslavna crkva. Obnovljena je 1942. godine . Nakon Drugog svjetskog rata komunistička vlast ponovo ju je zabranila, zločinački ubivši Svetog, patrijarha Germogena, 70 svećenika i mnoštvo Hrvata pravoslavne vjere. Pokušaji Hrvatske pravoslavne crkve za ponovnim priznanjem, u Republici Hrvatskoj još nisu uspjeli. Ne gleda se ni na dugu povijest Crkve, ni oduzimanje priznanja od strane, Prijestolonasljednika, srbina, Aleksandra, ni na komunističke zločine nad brojnim pravoslavnim svećenstvom i vjernicima, već ih samo bode obnova Hrvatske pravoslavne crkve 1942. godine.
Čini mi se da se, nepriznavanjem vjerskog djelovanja Hrvatskih pravoslavaca sprječava skladan život svih Hrvata, katolika i pravoslavaca.
Branko Smrekar
14. kolovoza 2019.
Post je objavljen 06.09.2019. u 18:55 sati.