Sanjala sam.
Sanjam svaku noć zapravo.
Budim se u znoju, u 2.15, 3.46, 5.15.
Srećom, uvjerim se da sam u svom krevetu, pa relativno brzo zaspim.
Ili se probudim u tuđem krevetu. I zagrljaju. Otvorim oči, a on me gleda dok spavam.
Noćas sam sanjala ogroman bazen, pun čiste, tirkizne vode.
Skočim bez straha, a nešto me povuče na samo dno. Ko olovo sam.
Al ne gubim dah i ne paničarim.
Negdje u primozgu mi bljesne: opusti se, prepusti se...i voda me polako i dosljedno izbacuje na površinu.
Vani nastavljam disati kao da ništa nije bilo.
Imam puno snova koje želim ostvariti.
Naučiti roniti.
Naučiti jahati.
Objaviti zbirku pjesama.
Možda i priča o Sarah.
Za rođendan toliko čestitki i poziva, kao nikad.
Odgovaram koliko mogu.
Na onkologiji mi vibrira telefon ko lud.
Doktor onkolog mi veli da je više argumenata protiv kemo u mom slučaju.
Jedva se suzdržavam da ga ne zagrlim.
Post je objavljen 04.09.2019. u 08:39 sati.