Trag nam se izgubio u prašini vremena, ostala su samo sjećanja urezana u naša kamena srca.
Ispod kože još uvijek kuca to nemirno srce i zvjezdane kapi prošlosti pretače u gorak kalež gorčine kojeg ispijamo svaki dan.
Pamtim protekle rijeke svjetlosnih snopova što su nam obasjavale put... pamtim, ali zaboravila sam crte tvog lica, da... zaboravila sam, iako je na usnama osmijeh, misao nema veze sa tim i stalno je prisutna u uzdahu hladnog jutra ili maglovite noći.
Možda se lomim danima, mjesecima, godinama... možda, a jesam li se slomila?
Ne, nisam... možda, a ti zaogrni taj mrak snopovima svjetlosti pa da opet pokazuju putokaze prema drugačijem osjećaju... možda.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 978-953-7673-60-4. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.