Konačno kada se utvrdilo tko je prvi prekoračio prag svatovi se polako uz pjesmu, tamburaše i juškanje vrate u kuću gdje će se jesti, piti i veseliti. Mladenku i mladoženju smjeste za glavni stol i ostaju tako sjediti cijelo vrijeme večere sve do ponoći. U toku same večere mladenki, uglavnom djeca puzeći ispod stolova, ukradu cipelu. Kada je ukrali odnesu je kuharicama. Tada djeveri počinju sa pozivom mladenki na ples. Kako ona stalno odbija žele znati zašto. Kako bi im pokazala da nema jednu cipelu ustaje mora ustati, a oni donose razne stare cipele koje ona treba isprobati. Konačno kuharice dojave da su one pronašle jednu cipelu pa ako je djeveri trebaju tu cipelu moraju kupiti. Tako se zapravo skuplja dodatni prihod za kuharice. I tako mlada dobije svoju cipelu pa negdje prije ponoći može konačno i zaplesati. Taj se ples zove tanac, (što i znači ples pa je sam naziv zanimljiv) a tada svaki svat zapleše nekoliko koraka, čestita mladenki i daruje je. Muškarci su uglavnom darivali u novcu, a žene i djeca u poklonima. Bilo je često više istih poklona jer sve se kupovalo u samo nekoliko trgovina koje su u selu bile. Ti bi se isti pokloni znali proslijediti u nekoj drugoj svadbi pa su žene bile zadužene pamtiti koji je poklon iz koje obitelji kako ga ne bi dobili u nekoj prigodi nazad. Prvi ples je mladenka plesala s ocem, zatim mamom pa braća i sestre i ostala rodbina i kada su se svi svati izredali plešu mladenci najčešće valcer. Po završetku njihovog plesa u sredinu prostorije se postavi stolac na koji sjedne mladoženja, a u krilo mu sjedne mladenka. Tada on skida veo s njene glave i veže joj rubac što je znak da je od tog trenutka snaša. Ostaje im još jedno iskušenje kroz koje oboje prolaze. Obično se mladići postave s obje strane hodnika kroz koji mladenci trebaju pobjeći kako bi se mladenka presvukla u drugu haljinu, a to i nije bilo jednostavno. Čekali su ih veseli i dobro raspoloženi mladići sa ručnicima u rukama koji su na krajevima bili zavezani u čvor. Tim bi ručnicima uglavnom tukli mladoženju jer im je ukrao mladu. On je trebao jako paziti i svojim tijelom zaštiti svoju suprugu, no ponekad je neki od tih čvorova bolno dohvatio njegova leđa.
Mladenci tada odlaze na kratak odmor, presvlačenje i potom se vrate svatovima sve do jutra. Drugog dana, a to je već treći za neke svi svatovi odlaze po kumove. Kumovi bi u neko vrijeme noći otišli svojoj kući pripremiti nešto za pregristi, nešto za popiti, a djeveri bi pripremali iznenađenje za kumove. Ako je bilo lijepo vrijeme znali bi kuma samo u gaćama i sa krunom na glavi posjesti na konja i tako ga voditi kroz selo. Nitko se nije smio naljutiti jer takvi su bili običaji i ako si prihvatio biti kum računaš da će ti neku psinu pripremiti. Svi svatovi su se tada vratili na ručak u kuću gdje je svadba. Ponovo slijedi kokošja juha, pohani pilići, odojci, kuhana kokoš sa više vrsta sosa (umaka), vino, još vina, kolači pa vino, pjesma, tamburaši gotovo da već zadnjim snagama sviraju. U predvečerje svatovi se polako razilaze noseći nešto mesa i kolača svojim kućama.
Idući dan nakon što se dobro naspavaju mladići i djevojke, rodbina i prijatelji dolaze pomoći raspremiti i vratiti stolove, oprati i vratiti suđe, vratiti namještaj u kuću i život krene spominjanjem što i kako je bilo. Godinama kasnije mladenci će sve to pripremiti svojoj djeci ako će svadba biti na selu. No sve je manje takvih svadbi čak i na selu, a lijepo ih se sjetiti.
02.09. 2019.
(nije u pitanju Miljacka, ali eto)
Post je objavljen 02.09.2019. u 19:21 sati.